Sobovi su više od same vuče saonica: Oni ujedinjuju obitelji i simbol su snage i otpornosti

​Sobovi su u središtu blagdanske pozornosti svakog prosinca, no kad se Djed Mrazove sanjke ponovno isprazne, što život nosi Rudolphovoj rodbini?

Dr. Roza Laptander ima neke odgovore. Jezična i socijalna antropologinja sa Sveučilišta u Hamburgu u Njemačkoj, godinama je pozivala Nence, uzgajivače sobova s poluotoka Jamal u Sibiru, da podijele svoju usmenu povijest.

Posebna mjesta

Laptander je u jedinstvenoj poziciji da razumije njihovu perspektivu: njezina obitelj generacijama živi u sibirskoj tundri, a ona sama odrasla je u urbanom naselju u regiji.

– Nenci imaju toliko poštovanja prema svojim životinjama. Kažu da im bez sobova nema života – rekla je.

Možda vas zanimaOrganska poljoprivreda u Europi sve više izlazi iz 'niše'

Sobovi imaju posebno mjesto u duhovnim vjerovanjima i tradicijama autohtonih naroda, uključujući Nence. Životinje ujedinjuju obitelji i simbol su snage i otpornosti, koji ih povezuje s njihovim krajolikom i njihovim precima.

U legendi Nenaca, demijurg po imenu Noom stvorio je prvog čovjeka zajedno sa stadom sobova i psom i odlučio da će sob biti povezan s nebom, prema Laptander. Rekla je da uzgajivači sobova u regiji vjeruju da je božanstvo Nenaca odgovorno za bogatstvo ljudi i dobrobit njihovih sobova.

Laptander je dio istraživačkog projekta koji je dobio sredstva od EU-a za ispitivanje bioraznolikosti i društveno-ekoloških sustava u arktičkoj regiji. Pod nazivom CHARTER, projekt traje četiri godine do srpnja 2024. i bavi se stoljetnim odnosom između uzgajivača i njihovih sobova. Terenski rad na poluotoku Jamalu obustavljen je od ruske invazije na Ukrajinu 2022.

Jamal, što znači “kraj zemlje” na jeziku Nenaca, proteže se oko 700 kilometara prema Karskom moru i prekriven je snijegom i ledom devet mjeseci u godini. Temperature dosežu i do -60 °C.

Za Nence, kojih ima oko 50.000, to je život koji se oslanja na generacijsko znanje, vještine i iskustvo.

Savršeni partneri

Oko 600.000 sobova tundre evoluiralo je u savršene partnere za preživljavanje. Iako nemaju Rudolphov crveni sjajni nos, imaju široke, ravne njuške prepune krvnih žila koje griju hladan zrak prije nego što uđe u njihova pluća.

Možda vas zanimaUsprkos zakonima, zaštićena morska područja nisu zaštićena

Krzno životinja ima gornji sloj dugačke šuplje dlake koja zadržava zrak kako bi zadržala toplinu tijela. Nožni im se prsti mogu raširiti i ponašati se poput krplji, a čak im je i vid prilagođen da vide u snijegu.

Sobovi se u proljeće i ljeto hrane travom, a u jesen gljivama, čuvajući energiju za teške mjesece koji dolaze. Kad stigne zima, životinje preživljavaju na lišajevima koristeći rub kopita za struganje po snijegu.

Sobovi pružaju Nencima sve što im je potrebno za život u arktičkom krugu: toplu odjeću i sklonište od kože i krzna, meso za prehranu obitelji, trgovinu za osiguranje prihoda i prijevoz za nomadski život.

– Sobovi daju ljudima osjećaj blagostanja – kaže Laptander.

To je odnos međusobne suradnje. Obitelji njeguju stada od nekoliko stotina sobova koji se uzgajaju i prenose generacijama, poznavajući svaku životinju samo na pogled. Opisani kao “poludomaći”, sobovi žive slobodno dok uživaju svakodnevnu ljudsku skrb, uključujući zaštitu od grabežljivaca.

Drevne prakse

Uzgoj sobova također je značajka života u drugom arktičkom području: Fenoskandija, poluotok koji uključuje dijelove Finske, Norveške, Švedske i Rusije.

Anna-Kaisa Salmi, profesorica arheologije na Sveučilištu Oulu u Finskoj, radila je sa narodom Sámi iz sjeverne Fenoskandije kako bi saznala više o tome kada je veza sa sobovima započela i kako se razvijala.

Kaže da je uzgoj sobova započeo u sjevernoj Fenoskandiji oko 600. – 800. godine poslije Krista, s velikim prijelazom iz mješovitog lovačko-stočarskog načina života na mobilni stočarski uzgoj sobova oko 15. stoljeća.

Salmi je vodila zasebni istraživački projekt pripitomljavanja sobova koji je financirala EU. Pod nazivom DOMESTICATION, projekt je završio u svibnju 2023. nakon više od pet godina i koristio se arheološkim nalazima, posebice kostima sobova.

Iskusni nomadi

Narod Sámi dopunjuje prehranu svojih sobova, što je praksa koju istraživači projekta DOMESTICATION datiraju u 11. stoljeće.

Ovih dana dopunska prehrana je uglavnom stočna hrana i sijeno, dok je tradicionalno uključivala suhe grane drveća i trave sakupljene ljeti, prema Salmi.

Za razliku od toga, na poluotoku Jamal sobovi su isključivo životinje koje pasu i pronalazak hrane za njih određuje gdje žive obitelji Nenaca. Ljudi i njihovi sobovi mogu prijeći udaljenosti i do 1000 km godišnje u potrazi za svježim pašnjacima.

Proljetne i jesenske seobe u ovom dijelu Sibira predstavljaju šarolik prizor kada karavana saonica kreće preko leda, a ostatak krda je slijedi. Tegleći sobovi imaju crvene orme i preko leđa pravokutne tkane pokrivače, dok su saonice ukrašene zvončićima i resama. Kombinirajući snagu i izdržljivost, životinje mogu kasati brzinom od 25 km na sat.

Na saonicama su nagomilana cijela kućanstva, od šatora od sobove kože s drvenim okvirima i opreme za kuhanje do odjeće i drugih stvari. Dok su moderne pogodnosti kao što su mobilni telefoni, računalni zasloni i motorne sanjke sada već sastavni dio života uzgajivača sobova, temeljne tradicije ostale su iste stotinama godina.

Narod Sámi dugo je koristio sobove za prijevoz, što potvrđuje studija tima projekta DOMESTICATION o kostima sobova s arheoloških nalazišta.

– Sobovi su se koristili za prijevoz od početka uzgoja sobova prije 1000 godina. Rad ostavlja tragove na kosturu životinja, promjene povezane sa stresom na kralješcima, ramenim zglobovima i kopitima koje možemo vidjeti u našoj analizi – kaže Salmi.

Predstojeće opasnosti

Upravo tu bogatu povijest prijeti prekinuti ubrzanje klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima, prije svega korištenjem energije iz fosilnih goriva i posljedičnim emisijama stakleničkih plinova.

Tijekom 2013. – 2014., arktičke regije imale su topliju zimu i neviđene padaline, koje su se smrznule i stvorile debelu ledenu koru koju sobovi nisu mogli razbiti u pokušaju da pronađu lišaj za jelo.

Deseci tisuća uginuli su tijekom zime i mnoge su stočarske obitelji bile prisiljene napustiti tundru.

Ranije je ovo bila situacija koja se događala jednom u generaciji, no ovaj vremenski obrazac ponavlja se svakih nekoliko godina i tjera Nence da se obrate znanstvenicima za pomoć u razumijevanju onoga što se događa.

– Uzgajivači sobova pitali su nas što uzrokuje ekstremne vremenske uvjete jer su njihova učestalost i intenzitet posljednjih godina van granica njihovog iskustva – kaže profesor Bruce Forbes, stručnjak za primijenjenu ekologiju u regijama vječnog leda na Sveučilištu Lapland u Finskoj.

Forbes vodi projekt CHARTER i već više od 35 godina svake godine provodi terenski rad na Arktiku. Projekt utire nove staze u modeliranju klime uključivanjem opažanja uzgajivača sobova.

Plan je razviti načine upozoravanja uzgajivača sobova na ekstremne vremenske prilike danima unaprijed. Na taj bi način uzgajivači sobova mogli zaštititi svoje životinje i ostati u tundri.

– Imamo stručnjake za modeliranje klime, stručnjake za modeliranje morskog leda i mnogo različitih tipova stručnjaka iz devet zemalja koji pokušavaju otkriti lanac događaja koji dovode do opasne kiše na snijegu – rekao je Forbes.

Bezvremenski simbol

Stočari se odlučno drže svog identiteta dok surađuju sa znanstvenom zajednicom kako bi zaštitili svoj način života. Kako bi ilustrirao povjerenje koje narod Sámi ima u svoje životinje, Salmi priča priču o sobu po imenu Onni, što znači sreća ili veselje, čiji ga pastir pušta da ga vodi kući nakon dugog dana turističkih safarija.

– Bio je toliko mudar sob da je pastir mogao spavati u sanjkama. Onni je znao put, uvijek bi stao prije nego što bi prešao cestu i pastir bi se probudio tek kad bi sigurno stigli kući – kaže Salmi.

S njihove strane, pogled Nenaca na sobove gotovo bi se mogao sažeti kao što više to bolje, prema dr. Laptander.

– Ako imate dovoljno sobova, to znači da ste sretna osoba – kaže ona.

Istraživanja u ovom članku financirala je EU uključujući, u slučaju projekta DOMESTICATION, preko Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.

Autor: Ali Jones

Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.

​