Usprkos zakonima, zaštićena morska područja nisu zaštićena

Nova analiza nad sto svjetskih najvećih i zaštićenih morskih područja sugerira da vlade ne uspijevaju zaštititi bioraznolikost te da daju prioritet kvantiteti nad kvalitetom.

Studija objavljena prošli tjedan u časopisu Conservation Letters pod nazivom “Kvaliteta zaštite oceana zaostaje za kvantitetom […]” ističe kako vlade diljem svijeta bilježe neuspjehe u ispunjenju obećanja učinkovite zaštite biološke raznolikosti, a sve zbog spore provedbe strategija upravljanja i neuspjeha u ograničavanju najutjecajnijih aktivnosti.

Međunarodna zajednica postavila je globalni cilj očuvanja zaštite najmanje 30 posto oceana do 2030. (“30 puta 30”), kako bi preokrenula gubitak bioraznolikosti, uključujući zaštićena morska područja.

Zaštita po političkim i ekološkim regijama

Možda vas zanimaOtrovna vatrenjača pojavila se i u Nacionalnom parku Mljet

“Međutim, različita zaštićena morska područja rezultiraju značajno različitim rezultatima očuvanja, čineći samu pokrivenost zaštićenih morskih područja neadekvatnom metrikom”, navodi 11 autora ove studije. Oni su istražili kvalitetu zaštite sto najvećih svjetskih zaštićenih područja, što predstavlja gotovo 90 prijavljene globalne pokrivenosti zaštićenih morskih područja, odnosno 7,3 posto globalnog  oceana, navode. Studija analizira distribuciju kvalitete zaštite po političkim i ekološkim regijama.

Našli su da se čak četvrtina procijenjenog obuhvata zaštite ne provodi, a jedna trećina je nespojiva s očuvanjem prirode. Dva čimbenika pridonose ovom ishodu: 1. mnogim prijavljenim zaštićenim  područjima nedostaju propisi ili upravljanje i 2. neka zaštićena područja dopuštaju aktivnosti s velikim učinkom, ističu autori.

Potpuno i visoko zaštićena područja čine jednu trećinu procijenjenog područja, ali su neravnomjerno raspoređena po ekoregijama, djelomično zato što su neke države odredile velika, visoko zaštićena područja u svojim prekomorskim ili udaljenim teritorijima. “Pokazatelji kvalitete zaštićenih morskih područja, a ne samo pokrivenost, potrebni su kako bi se osigurala globalna mreža koja pokriva najmanje 30 posto oceana i učinkovito štiti reprezentativne morske ekosustave od destruktivnih ljudskih aktivnosti,” pišu autori studije.

Ekosustavi nedovoljno zaštićeni

Nadalje, kažu autori, najvećih sto zaštićenih područja neravnomjerno je raspoređeno po morskim ekoregijama, dijelom zbog velikih zaštićenih područja nesrazmjerno smještenih u udaljenim područjima i prekomorskim teritorijima. To ostavlja ključne ekosustave bliže naseljenim centrima nedovoljno zaštićenima i ugrožava povezane koristi za zajednice u nedovoljno zaštićenim regijama.

Možda vas zanimaHrvatsko blago: 95 % šuma su prirodne s velikim bogatstvom bioraznolikosti

Njihova analiza otkrila je da je jedna četvrtina područja u sto najvećih zaštićenih područja mora neizvedena. Neka područja “prolaze kroz dugogodišnje vježbe” morskog prostornog planiranja koje još uvijek nisu rezultirale planovima upravljanja, zaštićenim zonama a ni konačnim propisima. Trenutno zaštićena morska područja služe samo “kao geopolitičke strategije za postizanje ciljeva pokrivenosti i loše su opremljeni za zaštitu morskih ekosustava od sadašnjih i budućih prijetnji”, kritični su autori prema političarima, no da se uvjerimo da su u pravu, ne trebamo tražiti daleko od kuće. Treba samo pogledati što je sve moguće raditi u, primjerice, prostorima Natura 2000 i slabljenje strogih odredbi o strogim rezervatima prirode, nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Štetan industrijski ribolov

Ono što znanstvenici nalaze u ovoj studiji – da je “jedna trećina procijenjene pokrivenosti bila nespojiva s očuvanjem prirode zbog industrijskih aktivnosti, prvenstveno industrijskog ribolova što rezultira opsežnim prekomjernim ribolovom, smanjenjem biomase i uništavanjem morskog dna”.

U samo 70 godina, industrijski ribolov se proširio kao rezultat prekomjerno izlovljenih isključivih ekonomskih zona, povećane potražnje, državnih subvencija i tehnoloških inovacija koje su omogućile ribolov na prethodno nedostupnim mjestima. Međutim, bilo koja vrsta industrijske ekstrakcije nekompatibilna je s očuvanjem bioraznolikosti ističu autori.

Implementirana ili aktivno upravljana područja koja su potpuno ili visoko zaštićena pokrivaju 2,6 posto globalnog oceana ili otprilike jednu trećinu procijenjenog područja. Očekuje se da će oni donijeti najveće koristi za očuvanje bioraznolikost i “neto pozitivne” ishode ljudskog blagostanja

Naša je analiza otkrila da su vrlo velika potpuno i visoko zaštićena područja uspostavljena u dalekim i udaljenim dijelovima isključivih ekonomskih zona 11 zemalja (Sjedinjene Države, Francuska, Australija, UK, Južnoafrička Republika, Čile, Ekvador, Meksiko, Kostarika, Kolumbija i Brazil ) i čine 62,4 posto procijenjenog potpuno ili visoko zaštićenog područja.

Velika, udaljena zaštićena područja imaju ekološku, društvenu i ekonomsku korist i nerazmjerno doprinose globalnim ciljevima očuvanja. Oportunistička zaštita daleko od naseljenih centara, poput britanskih prekomorskih teritorija i američkih pacifičkih udaljenih otoka, omogućila je očuvanje velikih dijelova oceana koji su bogati biološkom raznolikošću i gdje ekstraktivne aktivnosti još nisu uvelike utjecale na ekosustave.

Preusmjeravanje u ekoregije

Ipak, fokus na udaljena područja radi postizanja ciljeva riskira preusmjeravanje fokusa i resursa s urbanih obalnih područja u ekoregije u kojima su ljudske aktivnosti intenzivnije, potražnja za oceanskim hrane i sredstava za život mogu biti najviši, a gdje ograničavanje štetnog ljudskog utjecaja postaje izazovnije. Potpuno zaštićena ili visoko zaštićena područja s aktivnostima slabog utjecaja, poput ribolova za preživljavanje, ključna su u ovim urbanim obalnim područjima za postizanje globalnih ciljeva, zaštitu ključnih staništa i donošenje koristi koje zaštićena područja pružaju lokalnim zajednicama, objašnjavaju autori.

S gotovo 90 posto cjelokupne zaštite mora koncentrirane u samo sto velikih zaštićenih područja, nejednaka je odgovornost na zemljama ili teritorijima koji vode u očuvanju biološke raznolikosti velikih razmjera. Mnogi otoci na kojima su države odredile velika zaštićena područja dom su domorodačkog stanovništva s različitim političkim odnosima sa svojim zemljama kolonizatorima; često nemaju zakonsko pravo sudjelovati u odabiru voditelja koji donose te odluke o očuvanju.

“Naša studija pruža otrežnjujuću analizu o tome tko nosi teret očuvanja kako bi se ispunili globalni ciljevi zaštite bioraznolikosti—i ilustrira potrebu za pravednom, raznolikom i pravičnom zastupljenošću i uključivanjem u odluke o očuvanju mora”, zaključuju autori.