Poljoprivreda u EU od 2005. nije smanjila emisije stakleničkih plinova

Emisije stakleničkih plinova uzrokovane poljoprivrednom djelatnošću ostale su uglavnom nepromijenjene od 2005. godine, a smanjenja su potrebna kako bi se uskladila s globalnim klimatskim ciljevima.

Jedan od glavnih nedostataka je nedostatak poticaja za poljoprivrednike i upravitelje zemljišta da smanje emisije i povećaju uklanjanje, stoji u izvješću Europskog savjetodavnog znanstvenog odbora.

Rješavanje ovoga trebalo bi započeti provedbom prilagodba “cijena emisija stakleničkih plinova”, stoji u izvješću te se dodaje kako je to ostvarivo preusmjeravanjem potpore EU-a s poljoprivrednih praksi s intenzivnim emisijama, kao što je stočarska proizvodnja i promicanje prehrane temeljene na biljnoj prehrani.

“Ipak, ono što trebamo učiniti u kratkom roku jest proširiti obnovljive izvore energije, jeftinima u svim scenarijima” smatraju znanstvenici.

Klimatski i globalni ciljevi

Kako navodi europski savjetodavni znanstveni odbor emisije iz poljoprivrede koje nisu CO2 čine 11 posto ukupnih neto emisija stakleničkih plinova u EU. One su ostale uglavnom nepromijenjene od 2005. Iako se smatra da sektor ima niži potencijal ublažavanja od ostalih dijelova gospodarstva, smanjenja emisija se mogu postići i identificiraju se prema putovima koji su u skladu s klimatskim ciljevima EU-a i globalnim ciljevima.

Možda vas zanimaUmjetnički duh nadahnjuje zelenije europske gradove

Putevi na razini EU-a koje su ispitali Europska komisija i Savjetodavni odbor sugeriraju da bi se smanjenje od oko 30 posto ispod razina iz 2005. do 2050. moglo postići uglavnom kroz mjere na strani ponude, a oko 60 posto u najambicioznijim putevima koji uključuju dodatna radnja na strani potražnje.

Ambiciozni klimatski ciljevi te politike i poticaji za njihovo postizanje trebali bi biti u središtu poljoprivrednih politika. S obzirom na to, emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi potrebno je smanjiti na razinu koja je u skladu s ciljem klimatske neutralnosti EU. Države članice zbog toga moraju usvojiti i provoditi politike i poticaje osmišljene u skladu s ovom razinom ambicije, smatraju znanstvenici.

”Rupe” koje treba popunjavati

U okviru poljoprivredne strategije to znači da bi poljoprivredne mjere trebale biti kvalitativne, odnosno sadržajne. One moraju obuhvaćati i zaštitu tla, očuvanje bioraznolikosti te dobrobit životinja. Prema mišljenju znanstvenika nacionalne politike država članica ne odražavaju ove potrebe, već se upravo u ovom dijelu – zacrtanih ciljeva i ideja njihovih ostvarenja u većini strategija pojedinih zemalja članica nalaze ”rupe” koje treba hitno početi popunjavati.

Naglasci u strateškim planovima pojedinih država stavljeni su na kvantitativno ublažavanje klimatskih promjena, a nedostatak razrade planova za provedbu brojčanih pokazatelja (kvantitativnih) u kvalitativne, odnosno one koje će poljoprivrednici osjetiti na svojoj koži, trenutno je ogroman. Znanstvenici stoga smatraju da je za premošćivanje ovog jaza nužno ciljeve prevesti u ambiciozne i adekvatne poljoprivredne subvencije.

Istraživači dalje preciziraju ovaj problem kao nastavak poljoprivrednih subvencija za prakse s intenzivnim emisijama kao što je stočarska proizvodnja. Umjesto toga, po mišljenju znanstvenika, države trebaju davati financijsku potporu za prijelaz na manje intenzivne aktivnosti. Ovu razliku znanstvenici identificiraju kao nedosljednost politike.

Politike treba mijenjati

Emisije iz poljoprivrede također nisu obuhvaćene režimom određivanja cijena emisija stakleničkih plinova, što se također smatra političkim propustom. Poljoprivrednu politiku potrebno je reformirati kako bi uključila pojedinačne ciljeve smanjenja emisija uz dodatne obveze ostvarenja drugih ciljeva zaštite okoliša i promicanja održivosti.

Možda vas zanimaEuropski proizvođači solarnih panela traže pomoć, prijete jeftiniji 'Kinezi'

Preporuke su stoga da se ne tako davno donesenu poljoprivrednu politiku ponovno promijeni tako da se vodi računa o nametanju obaveznih praksi koje sadržavaju veću jasnoću i sukladnost klimatskim ciljevima. Primjerice, trebalo bi ojačati i konkretnije definirati eko-programe, a kako bi se osiguralo da su u većoj meri povezani s pozitivnim ishodima na okoliš i da se njihov učinak ublažavanja može kvantitativno procijeniti.

Također bi trebalo uvesti sustav za procjenu i određivanje cijena poljoprivrednih emisija, dopunjen politikama koje nastoje osigurati da održiviji, zdraviji izbor hrane bude dostupan potrošačima na svim razinama prihoda.