Velika utrka za solarnom energijom iz svemira: 'Tamo stalno sija sunce'

Diljem svijeta solarna energija trenutno ruši jedan rekord za drugim. Fotonapon je u procvatu, bilo u ogromnim solarnim farmama ili na krovovima kuća. Troškovi za module stalno padaju, a u kombinaciji sa skladištenjem u baterije, oni sada čak potkopavaju konkurenciju na fosilna goriva. 

Unatoč svim uspjesima, ostaje jedna točka kritike: solarni sustavi mogu proizvoditi električnu energiju samo kada sunce sja. Solarna energija ne funkcionira noću, zbog čega države diljem svijeta moraju nadopuniti svoje električne mreže energijom vjetra, konvencionalnim elektranama ili pomoću skladišta energije. To je skupo, ali neophodno. 

No sada je američki poduzetnik John Bucknell čvrsto uvjeren da će njegovo solarno rješenje, koje je neovisno o danu i noći, revolucionirati energetsku tranziciju. Njegov start-up Virtus Solaris oslanja se na solarne farme u svemiru. Ono što na prvi pogled zvuči kao znanstvena fantastika, šef Virtusa Bucknell želi pretvoriti u stvarnost.

“Želimo poslati naše solarne ćelije u svemir jer sunce tamo sija 24 sata dnevno,” rekao je Bucknell za njemački Focus online Earth, “Iznad Zemljine atmosfere, sunčevo zračenje je 40 posto intenzivnije. Naša solarna elektrana u svemiru može proizvesti od pet do dvadeset puta više solarne energije od usporedivih sustava na Zemlji.”

Bucknel je prošli tjedan na Tjednu klime u New Yorku euforično naveo prednosti solarnih farmi u svemiru: neovisnost o dnevno-noćnim ciklusima ili vremenskim prilikama na zemlji, beskonačna dostupnost sunčeve energije i dugoročno gledano jeftiniji troškovi kada putovanje u svemir postane komercijalno i jeftino.

Virtus Solis planira lansirati solarne ćelije i robote u svemir koristeći jeftine komercijalne rakete. U Zemljinoj orbiti, svemirski će roboti sastaviti solarne ćelije u solarnu farmu. Dobivena energija bi se zatim mogla prenijeti na Zemlju putem mikrovalnog zračenja, gdje bi se u prijemnim stanicama pretvarala natrag u električnu energiju. Oblaci ili druge atmosferske pojave ne bi ometale ovaj prijenos. 

"Naši sateliti nalazili bi se u posebnoj orbiti koja bi nam omogućavala da struju isporučujemo klijentima prvenstveno na višim geografskim širinama bez zasjenjivanja Zemlje", objašnio je Bucknell.

Virtus Solis planira pustiti u rad prvi komercijalni sustav od 100 megavata u svemiru 2030. godine, najavio je Bucknell. Prvi pilot sustav od 100 kilovata trebao bi biti poslan u svemir već 2027. kako bi se demonstrirala funkcionalnost tehnologije.

Troškovi za prvi sustav su pet do osam puta veći nego za malu solarnu farmu na Zemlji. Sustav od 100 megavata, što je jednako snazi ​​male solarne farme na Zemlji, koštao bi oko 1,5 milijardi dolara. Željena elektrana od 1500 megavata, usporediva s nuklearnom elektranom koštala bi oko 3 milijarde dolara.

Zapravo, Amerikanac nije jedini koji se bavio s ovom idejom. Znanstvenici diljem svijeta trenutno se utrkuju u korištenju sunčeve energije u svemiru. Osim Europske svemirske agencije (ESA), Kina , SAD i Velika Britanija također provode ambiciozne solarne projekte u svemiru. 

Projektom “Solaris” EU se dugoročno oslanja na solarnu energiju u svemiru, koja bi trebala funkcionirati slično kao Virtus Solis. Studije pokazuju da je ovaj projekt skup, ali izvediv. Osim toga, isključivo solarna energija mogla bi istisnuti fosilna goriva i, u nekim slučajevima, nuklearnu energiju iz europske energetske mješavine. Troškovi od preko 400 milijardi eura bili bi nadoknađeni prihodima od oko 600 milijardi eura. Međutim, do kraja 2025. neće biti odlučeno hoće li se EU u potpunosti uključiti u ovaj projekt.