Španjolska solarna konkvista

Financijska kriza koja je od 2008. godine potresala svijet, posebno je u razdoblju do 2013. godine pogodila Španjolsku. U to vrijeme ovom kraljevinom vladala je konzervativna stranka Partido Popular premijera Mariana Rajoye koja je 2015. godine uvela “Porez na sunce”. Iako to nije bio pravi porez, već niz birokratskih nameta i nepotrebnih financijskih nameta, nazvan je ovako u medijima i zadržao se.

“Impuesto al sol” pravdan je tadašnjom krizom elektroprivreda u Španjolskoj (Red Eléctrica de España (REE), Iberdrola, Endesa Naturgy, Repsol, Acciona Energía), jer je energetski sektor bio u u “déficit tarifario”, odnosno u tarifnom deficitu ili regulatornom minusu koji je nastajao jer cijene električne energije nisu pokrivale troškove proizvodnje, što se djelomično subvencioniralo iz državnog proračuna.

Istovremeno, tradicionalne energetske kompanije (tzv. “las eléctricas”) imale su snažan utjecaj na politiku, upozoravajući da bi masovno uvođenje samopotrošnje (autoconsumo) bez naknada moglo destabilizirati elektroenergetski sustav i ugroziti prihode potrebne za održavanje mreže. Pod pritiskom pada BDP-a, rasta nezaposlenosti i povećanja javnog duga, španjolska vlada pristala je na ucjenu elektroprivreda uvođenjem poreza na solare kako bi tobože održavala fiskalnu konsolidaciju i smanjenje deficita.

Kažemo tobože, jer je taj zakon praktički zaustavio razvoj solara u Španjolskoj povećavši razdoblje povrata investicija s pet do sedam godina na 15, koliko je otprilike i trajnost solarnih ćelija. Tako je Kraljevskim dekretom (Real Decreto 900/2015) 2015. godine uvedeno obavezno plaćanje naknade za pristup mreži i korištenje infrastrukture. Odnosilo se to čak i na one koji sami proizvode struju, za vlastite potrebe – ako su i dalje spojeni na mrežu.

Iako “Porez na sunce” nije bio klasičan “porez”, efektivno je demotivirao građane od ulaganja u solare: mali sustavi su morali plaćati i naknadu po potrošenom kilovatsatu iz vlastite proizvodnje ako su spojeni na mrežu, što je bila svjetski gotovo jedinstvena praksa.

Sanchezova reforma

Odluka je izazvala žestoke kritike ekoloških udruga, građanskih inicijativa i čak nekih poduzetničkih udruženja, jer je kočila razvoj obnovljivih izvora u trenutku kada su troškovi solarne tehnologije dramatično padali. Europska komisija i međunarodne organizacije izrazile su zabrinutost zbog nesrazmjernih prepreka za obnovljive izvore, a neki su pravni stručnjaci osporavali mjeru kao nespojivu s EU direktivama o zelenoj tranziciji i pravima potrošača.

Godine 2018. na vlast u Španjolskoj dolazi nova (lijeva) vlada Pedra Sáncheza, PSOE koja ukida “porez na sunce” kao jednu od prvih energetskih mjera – to je bio ključni trenutak za solarni preporod u Španjolskoj. Zakon 15/2018 i kasniji Kraljevski dekret 244/2019 uspostavljaju novu, povoljniju regulativu za “autoconsumo” i zajedničku potrošnju.

Taj je propis pojednostavio procedure i prvi put dopustio zajednički “autoconsumo”: više potrošača smije dijeliti struju jedne fotonaponske instalacije, uz ugovoreno razdiobno pravilo i prijavu operatoru mreže elaboriraju pravni stručnjaci britanske pravne kompanije comosborneclarke.com.

Isprva je pravilnik ograničio zajedničku potrošnju na susjedne točke unutar niskonaponske mreže ili u krugu od 500 m, no na jesen 2022. vlada je – slijedom društvenih zahtjeva – povećala taj maksimum na dva kilometra. Time se Španjolska izjednačila s Francuskom i Portugalom.

Solarni odgovor na nacionalni nestanak struja

U praksi, to je omogućilo stanarima urbanih blokova da se priključe na jeftinu solarnu energiju s krovova velikih hala ili parkirališta u okolici, što dalje potiče širenje zajedničkog autoconsuma i donosi financijske uštede, smanjuje energetsko siromaštvo i čini ljude samoodrživima smanjujući energetske krize koje nam se predviđaju u budućnosti.

Dapače, baš je Španjolska u travnju ove godine doživjela nacionalni blackout kada je Iberijski poluotok ostao bez struje. Naglo povećanje napona unutar mreže izazvalo je isključivanje termoelektrana (ugljene, plinske i nuklearne) koje nisu uspjeli pravilno regulirati napon. Ukupno je zbog pada napona u mreži palo 60 posto energetske mreže, odnosno isključeno je 15 GW struje. Osim u Španjolskoj probleme sa strujom zabliježili su i u Portugalu, Andori te Francuskoj. Događaj se smatra jednim od najgorih nestanka struje u Europi proteklih godina.

Važno je napomenuti ovdje da nitko priključen na solarne panele nije ostao bez struje u tom razdoblju. Zapravo, slično se dogodilo u Dalmaciji godinu dana prije zbog problema s naponom u jednoj crnogorskoj elektrani koja prodaje struju izvan granica svoje zemlje. Nestanak struje u Španjolskoj uzrokovao je prekid signalizacija u prometu, opskrbu vodom, vlakove i zatvorio aerodrome – sve je funkcioniralo na rezervnim generatorima.

Iako je prošlo svega nekoliko mjeseci od ovog događaja, lekcije su hitno usvojene. Odmah su promijenjene promijenjene regulative naponske kontrole te je i solarima dopušteno da aktivno doprinose stabilnosti mreže, a kao dio dugoročnih mjera za sprečavanje novih iznenadnih padova napona.

Energetske zajednice ili ‘Comunidad energética’

Španjolska solarna ekspanzija 2019-20. započela je, dakle, promjenom vlasti iz konzervativne u lijevu te pod penalima Europske komisije zbog napora da se porezima na solare sabotira europska zelena politika. Od “magareće klupe” Španjolska se tako u najkraćem mogućem roku preobratila u najuzornijeg EU učenika, prva transponiravši definicije i pravila energetskih zajednica u nacionalno zakonodavstvo.

U lipnju 2020. godine uveden je pojam “comunidad energética” (Kraljevski zakon 23/2020) kao pravnog subjekta zasnovanog na otvorenoj dobrovoljnoj participaciji građana, lokalnih vlasti i malih poduzeća, čija je primarna svrha lokalna ekološka, ekonomska ili društvena korist, prije nego stjecanje profita. Time je postavljen okvir da građani, općine ili zadruge osnivaju energetske zajednice i zajednički proizvode, dijele te upravljaju energijom.

Potaknuta fondovima EU, Španjolska je potom pokrenula velike programe potpora za fotonaponske ćelije, posebno nakon pandemije. U sklopu Nacionalnog plana oporavka (PRTR) 2021. lansirano je 1,32 milijarde eura za poticanje solarne samopotrošnje i skladištenja.

Program je krenuo s inicijalnih 600 milijuna eura za regionalne natječaje, uz mogućnost povećanja do 1,32 milijarde – što je i učinjeno zbog ogromnog interesa. Već u lipnju 2022. dodatno je alocirano oko 505 milijuna eura kako bi se nastavilo sufinanciranje kućnih solarnih instalacija po autonomnim zajednicama.

Kućanstva su kroz te javne pozive dobivala bespovratne potpore od oko 30–45 posto troška investicije. Primjerice, za male fotonaponske sustave do 10 kW bilo je predviđeno 600 € po kW (što pokriva oko 40 posto prosječne cijene), a za sustave 10–100 kW 450 €/kW.

Ranjive skupine i borba protiv energetskog siromaštva

Iako su navedene subvencije dostupne svim građanima, posebna pažnja posvećena je ranjivim skupinama i borbi protiv energetskog siromaštva. Španjolska ima državni program socijalne tarife struje (bono social), no nastoji i preko zajedničkih solarnih projekata dovesti jeftinu energiju do ugroženih kućanstava.

Prema podacima ministarstva, oko 11 posto odabranih projekata energetskih zajednica (u programu CE IMPLEMENTA) izričito je usmjereno na suzbijanje energetskog siromaštva i uključivanje najranjivijih potrošača. Gotovo polovica (49 posto) projekata provodi se u demografski ugroženim, ruralnim općinama koje pate od depopulacije i nižih prihoda.

Mnogi gradovi pokrenuli su programe grupne kupnje panela i mikrokredita kako bi i kućanstva s nižim primanjima mogla ugraditi solare. Primjerice, u Barceloni i Sevilli lokalne energetske agencije sufinanciraju do 70 posto investicije za umirovljenike u njihovim kućama.

Očekuje se da će sve te mjere postupno smanjiti udio građana koji trpe energetsko siromaštvo (koje je 2020. zahvaćalo oko 16,7 posto španjolskih kućanstava). Važno je i to da novi decentralizirani modeli pomažu stanarima u zgradama bez vlastitog krova: zahvaljujući povećanom dosegu od dva kilometra (od 2023.), čitave gradske četvrti s višestambenim zgradama – gdje često žive siromašnije obitelji – mogu se povezati na jeftinu solarnu energiju iz obližnjih fotonaponskih “parkića” i parkinga te tako značajno sniziti račune.

Rezultati – solarna tranzicija kao europski uzor

Samo u 2023. instalirano je 1706 MW novih fotonaponskih sustava za samopotrošnju, što je 42 posto više nego 2021. Ukupno je time krajem 2023. u pogonu bilo skoro 7 GW takvih kapaciteta. Španjolska ubrzano nadmašuje svoje ranije ciljeve. Većina tog rasta isprva je dolazila od komercijalnih i industrijskih pogona, no 2022. je i rezidencijalni sektor zabio rekord (oko 808 MW novih kućnih krovnih panela).

U 2023. godini došlo je do očekivanog usporavanja kućnih instalacija (novih oko 372 MW, što je 54 posto manje nego 2022.) jer su inicijalne subvencije bile razgrabljene, ali i dalje je dodano oko 84.545 novih kućnih solarnih sustava, dakle na desetke tisuća novih prosumer kućanstava.

Što se tiče kolektivnih projekata, do sredine 2023. registrirano ih je nekoliko stotina, no taj je sektor još u začetku: procjenjuje se da tek oko jedan posto ukupnih solarnih kapaciteta zasad otpada na zajedničku potrošnju. Vlada je stoga ukinula neke preostale naknade i ograničenja za dijeljenje energije unutar zajednice, kako bi taj model ubrzano zaživio. Programi potpora već su dali konkretan efekt – do kraja 2022. odobreno je više od 45.000 prijava kućanstava za sufinanciranje panela.

Sveukupno gledano, Španjolska se profilirala kao uzor kako solarnu tranziciju iskoristiti za društvenu dobrobit. Prema procjenama Ministarstva, ostvarenje akcijskog plana za samopotrošnju moglo bi smanjiti udio kućanstava u energetskom siromaštvu (trenutno preko 15 posto) za barem 4–5 postotnih bodova do 2030., zahvaljujući nižim računima i prihodima koje zajednice reinvestiraju u pomoć najugroženijima.