Njemačka se udaljila od ugljena i plina: Obnovljivi izvori su preuzeli primat

2025. bi mogla ući u povijest kao godina u kojem je njemački elektroenergetski sustav nepovratno promijenio smjer. Prema podacima platforme Energy Charts, koju vodi Fraunhofer Institute for Solar Energy Systems, solarna i energija vjetra prvi su put postale dvije najveće pojedinačne proizvodne stavke u njemačkom elektroenergetskom miksu. Ugljen je pao na treće mjesto, a simbolika tog poretka govori više od same statistike.

Udio obnovljivih izvora u neto proizvodnji električne energije dosegnuo je 59 posto, blago više nego prethodne godine, ali dovoljno da potvrdi dugoročni trend. Vjetar sudjeluje s 27,4 posto, energija sunca s 18,2 posto, dok je udio smeđeg ugljena pao na 14 posto. Ukupna proizvodnja i potrošnja električne energije blago su porasle u odnosu na 2024., ali i dalje ostaju ispod razina iz razdoblja prije pandemije.

Jedan od zanimljivijih pomaka događa se daleko od velikih elektrana. Kućne fotonaponske elektrane, uključujući krovne sustave na kućama i halama, proizvele su 16,9 TWh električne energije za vlastite potrebe, što čini oko 3,5 posto ukupne proizvodnje. Stvarna brojka vjerojatno je i veća, jer mali balkonski sustavi još uvijek nisu potpuno obuhvaćeni statistikom. Njemačka tako postaje zemlja u kojoj se struja sve više proizvodi tamo gdje se i troši.

Istodobno, ugljen se ubrzano povlači. Ukupna proizvodnja struje iz smeđeg i kamenog ugljena pala je na 107 TWh, najnižu razinu još od 1956. godine. Posljedično, emisije CO₂ iz elektroenergetskog sektora smanjene su za više od 56 posto u odnosu na 1990. godinu, iako su u odnosu na 2024. praktički stagnirale.

Podaci, međutim, razbijaju i neke pojednostavljene narative. Bez obzira na rast obnovljivih izvora, Njemačka se i dalje oslanja na fosilne energente. Udio plina porastao je na 10,9 posto, dijelom zato što je postao ekonomski povoljnija zamjena za ugljen, a dijelom zato što su hidroenergija i vjetar u dijelu godine podbacili zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Poseban problem ostaje spor razvoj vjetroelektrana, i na kopnu i na moru, koji zaostaje za politički zadanim ciljevima.

Još jedan često pogrešno tumačen podatak odnosi se na uvoz električne energije. Njemačka je i 2025. bila neto uvoznik struje, ali u manjoj mjeri nego ranije. Većina uvoza dogodila se ljeti, kada je struja iz susjednih zemalja jednostavno bila jeftinija, a ne zbog nedostatka vlastite proizvodnje zimi. 

Cijene električne energije dodatno pokazuju složenost sustava. Burzovne cijene porasle su, ali su cijene za kućanstva istodobno padale, zahvaljujući ranijim nižim cijenama na burzi i političkim odlukama poput ukidanja nekih naknada. Dugoročno gledano, podaci potvrđuju jednostavnu zakonitost - što je više sunca i vjetra u sustavu, struja je jeftinija.