Njemačka prognoza: Struja bi do 2045. godine mogla koštati i jedan euro po kWh

Cijene električne energije kao svakodnevni trošak i pokazatelj uspješnosti energetske tranzicije sve je češće u središtu javnih rasprava. Dok predstavnici plinskog sektora upozoravaju na dramatične skokove cijena, službene projekcije nude umjereniju sliku. Njemačko iskustvo, koje donosi Futurezone.de, otkriva koliko različite procjene mogu biti, i koliko će ključnu ulogu igrati pravilan miks izvora energije i infrastrukture.

Prema procjenama profesora Geralda Linkea, šefa udruženja DVGW, Njemačkoj će trebati i do 40 gigavata novih plinskih elektrana do 2045., dvostruko više od planiranog. Argument je jasan, obnovljivi izvori već osiguravaju oko 60 posto potrošnje, no potrebna je sigurnosna mreža za razdoblja kada sunce ne sja i vjetar ne puše. Ipak, samo se plin ne može promatrati kao rješenje, prijelaz na vodik, baterijske sustave i fleksibilnu potrošnju postaje jednako važan.

Kada je riječ o cijenama, najviše pozornosti privukla je Linkeova izjava da bi kilovatsat mogao premašiti 1 euro. Temeljio je to na troškovima prijeko potrebnog proširenja mreže, vrijednog 500 milijardi eura. No, kako napominje Futurezone.de, takav izračun vrijedi samo ako se trošak raspodijeli u nekoliko godina. U stvarnosti će se ulaganja rastegnuti na desetljeća, pa službene brojke govore o rastu mrežnih naknada na 20 do 27 centi po kWh do 2045. godine. Za prosječan kućni račun to znači 800 do 1080 eura godišnje, osjetno, ali ne i dramatično.

Plin i vodik ostaju u fokusu. Moderne plinske elektrane ispuštaju do 50 posto manje CO2 od elektrana na ugljen, no problem su emisije metana tijekom transporta i prerade. Metan je, podsjeća UN-ov klimatski panel, 82 puta štetniji od CO2 u razdoblju od 20 godina. Upravo zato je smanjenje curenja na transportnim linijama ključno da plin i vodik stvarno ispune zelena obećanja.

Velike turbine za toplinsku proizvodnju energije danas mogu koristiti tek djelomične mješavine vodika, do 75 posto, no ciljevi su potpuni prelazak u 2030-ima. Njemačka već gradi takozvanu vodikovu kralježnicu, mrežu od više od 9000 kilometara cjevovoda, uglavnom preuređenih plinskih, koja bi trebala biti spremna do 2032. Pilot-projekti, poput opskrbe deset kućanstava u Bavarskoj čistim vodikom, pokazuju da sustav funkcionira i na -15 °C.

Ostaje činjenica da je energetska tranzicija dug proces. Hoće li struja biti luksuz ili i dalje relativno dostupno dobro, ovisit će o brzini gradnje mreža, razvoju vodikovih tehnologija i poštenoj raspodjeli troškova.