Najveća tekuća baterija u Europi krenula s radom u Njemačkoj

Energetska tranzicija donijela je novi problem koji se sve češće spominje, razdoblja kada nema dovoljno sunca ni vjetra, pa proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora naglo pada. Upravo u takvim trenucima pokazuje se koliko su ključni sustavi za pohranu energije.

Njemački Fraunhofer institut sada je napravio važan korak. U pogon je pušten najveći europski spremnik energije temeljen na tehnologiji vanadij-redoks protočne baterije. Ova vrsta baterije razlikuje se od klasičnih litij-ionskih sustava jer energiju ne pohranjuje u čvrstim elektrodama, već u tekućim elektrolitima smještenima u velikim spremnicima.

Takav pristup ima niz prednosti. Kapacitet se može povećavati relativno jednostavno, dodavanjem većih spremnika. Također, sustav je dugotrajniji i otporniji na degradaciju. Upravo zato ovakve baterije sve više dolaze u fokus kada se govori o stabilizaciji elektroenergetskih mreža.

Konkretni sustav u Pfinztalu može isporučiti do 2 megavata snage i pohraniti do 20 megavatsati energije. To je dovoljno za opskrbu nekoliko stotina kućanstava tijekom više sati. Sustav je povezan s vjetroelektranom snage 2 megavata, što omogućuje izravno spremanje energije proizvedene u povoljnim uvjetima i njezino korištenje kada je potrebno.

Prvi rezultati pokazuju da se energija iz vjetra može stabilno ubacivati u mrežu čak i kada vjetar prestane puhati. Upravo to je ključ, ne samo proizvoditi zelenu energiju, nego je i imati na raspolaganju u pravom trenutku.

Ipak, baterije su samo dio šire slike. Razvijaju se i druge tehnologije, od skladištenja energije u obliku stlačenog zraka do toplinskih i vodikovih sustava. Svaka od njih ima svoju ulogu, ovisno o tome treba li energiju pohraniti na nekoliko sati ili kroz dulje razdoblje. Ono što je jasno jest da bez ovakvih rješenja energetska tranzicija neće biti moguća. Obnovljivi izvori energije sve su dominantniji, ali bez pouzdanog načina pohrane njihova varijabilnost ostaje problem.