Kineski paradoks: Najveći svjetski zagađivač je ujedno i predvodnik zelene revolucije

Na papiru, Kina izgleda kao najveći neprijatelj planeta. Svake godine ispušta više ugljikovog dioksida nego Sjedinjene Države i Europska unija zajedno, dok joj energetski sustav još uvijek uvelike počiva na ugljenu. No, istodobno je upravo ta ista Kina postala najvažniji pokretač globalne energetske tranzicije. Paradoksalno, država koja najviše onečišćuje ujedno najviše i pomaže svijetu da se oslobodi fosilnih goriva.

U posljednjih desetak godina Kina je uložila goleme resurse u solarnu energiju, vjetroelektrane, električna vozila i baterije. Rezultat toga je da su zelene tehnologije postale drastično jeftinije. Zahvaljujući kineskoj masovnoj proizvodnji, cijene solarnih panela, baterijskih ćelija i vjetroturbina pale su do te mjere da su obnovljivi izvori energije u mnogim državama danas isplativiji od ugljena ili plina. Drugim riječima, Kina ne mijenja svijet moralnim apelima, nego ekonomijom razmjera.

Unutar vlastitih granica, učinak te politike postaje sve vidljiviji. U 2024. godini 18 posto kineske električne energije dolazilo je iz vjetra i sunca, dvostruko više nego četiri godine ranije. U prvoj polovici 2025. proizvodnja iz obnovljivih izvora porasla je za više od 40 posto, a sedam pokrajina već dobiva više od četvrtine struje iz čistih izvora. Emisije CO2 počinju stagnirati, a potrošnja električne energije u industriji, zgradama i prometu raste, dok fosilna goriva polako gube tlo pod nogama.

Istodobno, Kina izvozi tehnologiju koja mijenja svijet. Solari i baterije s oznakom "Made in China" stižu u Afriku, Latinsku Ameriku i jugoistočnu Aziju, gdje omogućuju mnogim državama da preskoče "fosilnu fazu" razvoja i odmah pređu na čistu energiju. Efekt je lančani. Što više država kupuje zelenu tehnologiju, to ona postaje jeftinija i tako se globalna tranzicija ubrzava.

Naravno, kontradikcije ostaju. Kina i dalje otvara nove termoelektrane na ugljen, a njezini klimatski ciljevi ostaju neodređeni. Vlada je obećala smanjenje emisija do 2035. godine, no nije jasno kada će one zapravo dosegnuti vrhunac. Unatoč tome, realnost je da bez Kine današnja energetska tranzicija ne bi bila ni blizu ovako brza.

Kineski predsjednik Xi Jinping to naziva "trendom našeg vremena". Njegova država je među "najprljavijima", ali je istodobno postala tihi motor globalne zelene promjene.