Kako je solarna energija postala jeftinija nego ikada: Lekcije iz neočekivanih inovacija

Solarni paneli danas su simbol održive budućnosti, no put do njihove dostupnosti bio je dug i nevjerojatno složen. Od 1970-ih do danas cijena fotonaponskih modula pala je za više od 99 posto, što je omogućilo masovnu globalnu primjenu solarne energije. Novo istraživanje MIT-a pokazuje da taj pad cijena nije rezultat samo jedne ključne tehnologije, već mreže raznovrsnih inovacija koje su se isprepletale kroz desetljeća, često izvan same solarne industrije.

Profesorica Jessika Trancik i njezin tim analizirali su 81 pojedinačnu inovaciju koja je od sedamdesetih godina smanjila troškove solarnih sustava. U tom su procesu otkrili da važni doprinosi nisu dolazili samo iz laboratorija specijaliziranih za obnovljive izvore, nego i iz područja poput poluvodičke industrije, metalurgije, staklarstva, pa čak i softverskog inženjeringa. Primjerice, tehnike piljenja žice razvijene u 1980-ima smanjile su gubitke silicija i značajno snizile troškove proizvodnje.

Jedna od najvećih promjena dogodila se u tzv. „balance-of-system“ komponentama, svemu onome što nije sam panel, poput nosača, pretvarača i instalacijskih procesa. Dok su moduli profitirali od globalne masovne proizvodnje, ovi su se troškovi često smanjivali zahvaljujući digitalizaciji i pametnijoj regulativi. Automatizirani softver za izdavanje dozvola, brži postupci odobravanja i standardizirani građevinski procesi pokazali su se jednako važnima kao i poboljšanja u samom siliciju.

Istraživanje naglašava koliko su različite industrije bile povezane u ovom procesu. Na primjer, tehnološki napredak u bušenju nafte ili proizvodnji čelika kasnije je pronašao primjenu u izradi solarnih sustava. Time se otvara i ključna pouka za budućnost: energetske kompanije i kreatori politika trebali bi gledati šire, izvan granica jednog sektora, kako bi pronašli sljedeći val inovacija.

Posebno je zanimljivo da su se mnoge inovacije koje smanjuju troškove pojavile na lokalnoj razini, gradovi, udruženja i državne agencije razvijali su digitalne alate i standarde koji ubrzavaju implementaciju. Takvi „meki“ faktori, iako manje spektakularni od novih materijala, bit će sve važniji u sljedećoj fazi razvoja.

MIT-ova studija poručuje da je ono što se dogodilo sa solarnim panelima zapravo tek početak. Računalna snaga, umjetna inteligencija i robotika mogli bi uskoro dodatno ubrzati pad troškova i povećati kvalitetu, ne samo u solarnom sektoru nego i u baterijama, vjetroelektranama ili sustavima za skladištenje energije.