Crveni luk čuva solarne panele i mogao bi ih učiniti održivijima

Novo istraživanje pokazalo je da ekstrakt iz ljuski crvenog luka u kombinaciji s nanocelulozom biljnog podrijetla pruža iznimno učinkovitu zaštitu solarnih ćelija od štetnog ultraljubičastog zračenja, i to bolje od trenutno korištenih naftnih filmova.

Studija objavljena 24. veljače u znanstvenom časopisu ACS Applied Optical Materials otkriva da takav biofilm može blokirati čak 99,9 posto UV zraka do valne duljine od 400 nanometara. Time nadmašuje komercijalne polimere poput polietilen tereftalata (PET) ili polivinil fluorida (PVF), koji se danas standardno koriste za zaštitu solarnih panela od degradacije.

Znanstvenici su usporedili četiri različite vrste zaštitnih premaza od celuloznih nanovlakana, tretiranih crvenim lukom, ligninom koji je tamnosmeđi polimer iz biljnih stijenki te željeznim ionima. Iako su svi materijali pokazali određeni stupanj zaštite, upravo je film s bojom crvenog luka bio najprozirniji i najučinkovitiji. Dok lignin značajno zatamnjuje film i smanjuje propuštanje vidljive svjetlosti na oko 50 posto između 400 i 600 nanometara, film s lukom zadržava više od 80 posto propusnosti u rasponu valnih duljina od 650 do 1.100 nanometara. Upravo je to ključno za proizvodnju električne energije u solarnim ćelijama.

Osim visoke učinkovitosti, novi materijal pokazao je i dugotrajnu stabilnost. U testovima izdržljivosti gdje su filmovi bili izloženi umjetnom svjetlu ekvivalentnom jednoj godini sunčeva zračenja u srednjoeuropskim uvjetima, što odgovara oko 1.000 sati, crveno lučni film zadržao je zaštitna svojstva i prozirnost. Drugi biomaterijali pokazali su znakove starenja i gubitka performansi.

Rezultati naglašavaju važnost razvoja bio baziranih materijala koji istovremeno štite solarne ćelije i ne ometaju prijenos svjetlosti potrebne za proizvodnju električne energije, poručio je voditelj istraživanja Rustem Nizamov sa Sveučilišta u Turkuu u Finskoj.

Otkriće bi moglo otvoriti vrata održivijim i ekološki prihvatljivijim zaštitnim premazima za solarne panele, smanjiti ovisnost o naftnim derivatima i produžiti vijek trajanja fotonaponskih sustava, a sve to korištenjem sirovine koja se inače smatra kuhinjskim otpadom.