Što je mikroplastika i trebamo li je se bojati?

Mikroplastika je posvuda oko nas, a nažalost i u nama. Po definiciji u mikroplastiku spadaju svi komadi plastike manji od 5 mm, no najveći problem čine nam oni mnogo manji, tako sitni da ih je teško ili nemoguće vidjeti samo ljudskim okom.  Sićušni komadići plastike posljedica su prekomjerne proizvodnje sintetičkih polimera, a uglavnom nastaju raspadanjem plastike na sitnije dijelove. Naime, većina plastike nije razgradiva već se s godinama samo raspada u tisuće i milijune sićušnih dijelova.

Sve je više dokaza da se mikroplastika infiltrira u cijeli ekosustav. Nedavna studija pronašla ih je u 90 posto vrsta proteina koje su provjerili istraživači, dok ih je studija iz 2020. pronašla i u voću i povrću. Druga studija, objavljena ove godine, sugerira da bi flaširana voda mogla sadržavati do 100 puta veću količinu plastičnih čestica nego što se prije mislilo, a neke su studije čak otkrile mikroplastiku u prenatalnoj ljudskoj posteljici. Problem s mikroplastikom je gori nego što se mislilo. Već dugo se zna da je ima u morskoj vodi i na plažama, a u međuvremenu je otkrivena i u slatkovodnom sustavu, pa čak i u ledu na Arktiku. To jasno daje do znanja da mikroplastika putuje i zrakom.

Dakle mikroplastika je trenutno nezaustavljiv problem. No koliko je ona loša ili opasna za ljude? Postoje dva jasna mehanizma putem kojih bi nam mikroplastika mogla nanijeti posljedice za zdravlje: kemijskim poremećajem normalnog rada naših tjelesnih sustava ili nakupljanjem u dovoljnim količinama da blokira naš krvožilni, dišni ili probavni sustav. Povećani rizik od raka ključna je briga, ali nije jasno koliko bismo trebali biti zabrinuti. Veze s kancerogenim potencijalom mikroplastike i nanoplastike, koja je jedva vidljiva oku čak i pod snažnim mikroskopom, dokazane su u laboratorijskim uvjetima  u ljudskim stanicama i u živim tijelima životinjskih i biljnih subjekata. No u ovim studijama je korištena daleko veća koncentracija plastike  od one koja se obično otkriva u ljudskom krvotoku. Slično tome, nije potpuno jasno ima li mikroplastika značajan učinak na, primjerice, proizvodnju imunoloških stanica ili apetit, iako znanstvenici upozoravaju na te opasnosti. Još jedna nepoznanica je nakuplja li se mikroplastika u tijelu trajno ili se na kraju potepeno ipak izbacuje iz naših tijela.

Dakle, mnogo je nepoznanica oko mikroplastike i njena štetnost za ljude i okoliš još nije dovoljno utvrđena, no problem se ne smije zanemariti zato što je mikroplastika posvuda i iz godine u godinu je ima sve više i više jer svijet nema nikakve alternative za plastiku kada su u pitanju brojni proizvodi. Plastika je korisni materijal koji često čak spašava i živote (sjetite se samo zaštitnih kaciga i dječjih auto sjedalica kojih bez plastike ne bi bilo), ali problem je u tome da plastiku već desetljećima koristimo neodrživo i prekomjerno te smo tako budućim generacijama ostavili naslijeđe kojeg se neće moći tek tako riješiti. Cijeli svijet se stoga mora okrenuti plastičnim proizvodima koji su biorazgradivi ili jednostavniji za recikliranje (mnoge vrste plastike teško je ili nemoguće reciklirati).