Gljive nisu jedina hrana s potencijalom za pokretanje revolucije u području održive pređe. Stabljike rajčice također imaju skriveni talent, tvrde dr. Ozgur Atalay i dr. Alper Gurarslan s Tehničkog sveučilišta u Istanbulu u Turskoj.
Vidjevši stabljike rajčice ostavljene da venu na poljima nakon što je usjev pobran, Atalay i Gurarslan počeli su istraživati mogu li se stabljike pretvoriti u održiva vlakna. Ispitivanja su pokazala da se poljoprivredni otpad doista može pretvoriti u pređu.
No, Atalay i Gurarslan bili su odlučni otići korak dalje. Htjeli su upotrijebiti stabljike rajčice za izradu vrste pređe za odjeću koja prati otkucaje srca, brzinu disanja i pokrete zglobova. Dvojica istraživača vode projekt koji financira EU za stvaranje ove vrste elektrovodljive odjeće koristeći – po prvi put – održive materijale.
Pod nazivom SMARTWASTE, projekt traje četiri godine do kraja 2026., a također uključuje akademske i istraživačke organizacije iz Njemačke, Italije, Nizozemske i Poljske.
„Ljepota projekta je u tome što započinjemo s otpadom”, kaže Atalay. „Uzimamo poljoprivredni otpad i ne stvaramo samo običan tekstil, već nešto puno vrednije.”
Dok će procjene troškova uslijediti kasnije u projektu kada dizajnerski partneri budu radili na stvaranju stvarnih proizvoda, on je signalizirao da će pametna odjeća biti puno skuplja od obične. Košulja od pametnog tekstila mogla bi koštati čak 1000 eura, prema Atalayu.
Specijalizirani materijal, ograničena proizvodnja te istraživanje i razvoj potrebni za stvaranje nosivih tehnologija koje su izdržljive, perive i udobne, pridonose cijeni. Napredak tehnologije trebao bi na kraju dovesti do nižih troškova proizvodnje i potrošačkih cijena.
Sjeme uspjeha topole
Tursko selo također je inspiriralo drugu nit projekta. Bogata stabla topole u Turskoj i – točnije – njihove bijele, pahuljaste sjemenke nalik na pamuk potaknule su Gurarslana da istraži mogu li one biti izvor održivog tekstila.
Dok su njihova vlakna odbačena kao prekratka za izradu pređe, sjemenke imaju tri posebna svojstva koja privlače tekstilnu industriju: šuplju strukturu nalik cijevi koja može zadržati toplinu i pružiti toplinske kvalitete, antibakterijsku prirodu i otpornost na vodu.
Mreža stručnjaka projekta SMARTWASTE pomiješala je sjemenke s recikliranim poliesterom kako bi napravila netkanu tkaninu koju tim namjerava pretvoriti u tekstilne proizvode s poboljšanim toplinskim svojstvima. Istraživači se nadaju da je ovo samo početak dalekosežne transformacije tekstila.
„Naš cilj je obučiti buduću generaciju istraživača i inovatora o održivom tekstilu”, kaže Atalay.
Autor Ali Jones
Istraživanje u ovom članku financirao je EU-ov program Horizon uključujući, u slučaju projekta SMARTWASTE, Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA). Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.