Postoje li u klimatskoj politici i pozitivne “točke preokreta”?

Kada govorimo o klimatskim promjenama i nadolazećoj katastrofi, uvijek govorimo o negativnim točkama preokreta nakon čega se ovo, šesto izumiranje vrsta, više ne može zaustaviti. No, postoje li i pozitivne točke koje preokreću ove negativne procese?

Zemljinom sustavu prijeti najmanje pet “točaka preokreta” ili “tipping points”, nakon kojih je nemoguće zaustaviti negativnu kaskadnu klimatsku reakciju. Neke od njih su rast temperature iznad dva stupnja, otapanje Grenlanda, začepljenje Sjeverno atlantske struje i izumiranje insekata i kukaca. Ove “negativne” točke preokreta sada su toliko blizu da je potrebno poduzeti hitne mjere kako bi se one spriječile.

Srećom, prijelomne točke s dobrim ishodima – “pozitivne” prekretnice – također su moguće u ljudskoj tehnologiji, ekonomiji, politici i društvenom ponašanju, smatra sve veći broj autora. Nećemo ovdje ulaziti u ključno pitanje radi li se ovdje o ozbiljnoj političkoj strategiji ili tek mehanizmu psihološkog preživljavanja, već ćemo ponuditi i jedno malo drugačije mišljenje.

Klimatsko optimizacijsko načelo

Steven Smith sa Sveučilišta u Surreyu, Caroline Zimm s IIASA-e i  Tim Lenton sa Sveučilišta u Exeter, za portal The Conversation objasnili su da se te pozitivne točke preokreta već događaju. Autori ih vide u rasponu i dostupnosti obnovljivih izvora energije i električnih vozila, do društvenih pokreta i prehrane biljnom hranom. No, je li to zaista realno rješenje?

Možda vas zanimaMoć ptičjeg pjeva i povjetarca: Kako boravak u prirodi utječe na mentalno zdravlje

Prvo, biljna prehrana zaista nije – ljudi su jednostavno mesožderi. Drugo, investicije u obnovljive izvore se i dalje događaju po profitnom principu, a ne po društveno klimatskom optimizacijskom načelu.

Ovo već početne točke iz kojih autori kreću u analizu čini dubioznima. Ipak, autori se nadaju da je moguće i uz poštovanje profitnog imperativa postići prijelomnu točku, primjerice, u električnim vozilima. Pa, gdje griješe?

Smiješna iluzija, ili stvarna promjena?

U tome što u obzir uzimaju čiste tehnološke mogućnosti kao na primjer sposobnost ljudske vrste da proizvede više električnih auta nego je moguće prodati, kao što upravo na tisuće jeftinih klimatsko prihvatljivih automobila sjedi u skladištima, jer ih EU i SAD ne žele pustiti na svoje tržište, tobože zbog kineskih damping cijena, a zapravo zbog zaštite vlastitih automobilskih industrija  na fosilna goriva. Tako je na ovome primjeru vidljivo da ova nada postoji samo zato što su ovi istraživači iz svoje analize izbacili zakonitosti slobodnog tržišta i profitne imperative.

Drugim riječima, “učiniti željenu tehnologiju jeftinijom opcijom”, “donijeti novu uredbu ili mandat”, “ulagati u novu infrastrukturu”, “stvoriti nove (zelene) institucije”, “promijeniti navike ili društvene norme”, i ”pričekati da se sustav prevrne”, nije nikakva strategija, nego zaista smiješna iluzija. Stvarna promjena mora proizlaziti iz promjene organizacije društva, promjene najvažnijih društvenih imperativa i zaista, najvažnije od svega je odustati od profitnih imperativa. Ekonomija ne mora rasti, ekonomija mora opsluživati sve što diše i čuvati trajnost svega što ne diše.