Njemačka treba europske cjevovode zbog potražnje za vodikom
- Aktualno - 08.07.2024.
Vodik bi mogao do 2035. mogao podmirivati 11,2 posto njemačke potražnje za energijom, procijenjene na 894 teravatsati, izračunale su savjetodavne kuće Agora Energiewende i Agora Industry.
Berlin nastoji uvesti vodik u upotrebu kako bi smanjio emisiju stakleničkih plinova u sektorima-zagađivačima koji se ne mogu elektrificirati, poput čelika i kemikalija, i ublažio ovisnost o uvozu fosilnih goriva.
‘Zeleni’ vodik proizvodi se u elektrolizatorima uz upotrebu struje iz energije Sunca i vjetra i trebao bi biti stup njemačke energetske tranzicije.
No, Njemačka će nekih 50 do 70 posto vodika morati uvoziti zbog ograničenih izvora obnovljive energije, upozorili su autori istraživanja.
Trenutno Njemačka troši nekih 55 do 60 teravatsati vodika godišnje, ali ga proizvodi gotovo isključivo uz upotrebu fosilnih goriva, pokazali su podaci ministarstva gospodarstva.
Do kraja desetljeća mogla bi proizvoditi 11 teravatsati vodika i uvoziti oko 17 teravatsati ‘zelenog’ vodika i još 15 teravat sati plavog vodika, proizvedenog uz upotrebu plina, putem cjevovoda.
To bi pokrilo manje od polovine potražnje koja bi do kraja desetljeća trebala dosegnuti od 95 do 120 teravatsati godišnje.
Prenamjena europske plinske infrastrukture omogućila bi kapacitete za njemački uvoz za 60 do 100 teravatsati do 2035., pokazalo je istraživanje.
“Da bi postigla klimatsku neutralnost, Njemačka treba sigurnu i ekonomičnu opskrbu vodikom iz obnovljivih izvora, uz ključnu ulogu uvoza europskim cjevovodima”, rekao je u priopćenju Simon Mueller, direktor Agora Energiewende.
Da bi postigla takav uvozni potencijal, Njemačka mora osmisliti model financiranja i u kratkom roku sklopiti sporazume s drugim zemljama o podjeli troškova, rekao je Mueller.
“To je jedino rješenje za isporuku potrebnih količina zelenog vodika u prvoj polovini idućeg desetljeća”, naglasio je.
Proizvođači vodika i operateri cjevovoda trebat će, po njegovim riječima, i jamstva o njemačkoj potražnji.
Studija je ispitala pet mogućih koridora za dopremu vodika u Njemačku plinovodima, uzimajući u obzir čimbenike poput proizvodnog potencijala, političke potpore i tehničke složenosti.
Obećavajući koridori uključuju uvoz iz Danske i Norveške preko Sjevernog mora i, potencijalno, iz Švedske i Finske preko Baltičkog mora u drugoj fazi, zbog udaljenosti i tehničke složenosti, dodaje se.
Značajnu ulogu mogli bi na dulji rok odigrati i cjevovodi iz južne Europe i sjeverne Afrike, posebice Španjolske i Tunisa, a opcije uključuju i mogući uvoz iz Ujedinjenog Kraljevstva, Portugala, Alžira, Grčke i Ukrajine.
