Gerilsko vrtlarenje: “Zelena” ideja koju su voljeli hipiji, a širi se i Hrvatskom

Ljudi su sve dalje od prirode, a davno je primijećeno da ono što je marginalizirano u životu biva marginaliziranim i u popularnoj kulturi, pa danas djeca znaju nabrojati više likova iz videoigara nego divljih životinja, u riječima pjesama priroda se spominje triput manje nego 1950-ih, a odlazak u šumu počeo se propisivati kao vrsta alternativne terapije.

Kao jedan od odgovora na spomenuto stanje sedamdesetih godina prošloga stoljeća razvilo se tzv. gerilsko vrtlarstvo, koncept koji živi i danas i obuhvaća različite prakse koje su se proširile u čitavome svijetu.

Što je gerilsko vrtlarstvo?

Gerilsko vrtlarstvo je sadnja biljaka u javnom urbanom prostoru koji je zapušten ili neiskorišten, pri čemu riječ “gerilski” ističe nepostojanje dozvole za sadnju – i to je ono što i čini gerilsko vrtlarstvo ilegalnim. Ciljevi vrtlara gerilaca šaroliki su, nipošto nisu loši i često se poklapaju: od poboljšanja kvalitete života u gradovima i proizvodnje hrane za zajednicu u potrebi do isključivo estetske svrhe. Gerilsko vrtlarenje politički je čin s ciljem da se prostor grada vrati građanima i ozeleni, pa je istovremeno ovdje i riječ o “privremenom” ili “DIY” urbanizmu, ili zelenom urbanističkom aktivizmu.

Možda vas zanimaVeliki požari postali vjerojatniji zbog klimatskih promjena

Termin gerilski vrtovi prvi je put upotrijebila Liz Christy 1973., a njezina Green Guerilla na području Bowery Houston u New Yorku pretvorila je zapuštenu privatnu parcelu u vrt o kojemu se i danas, iako je sada pod upravom njujorških gradskih parkova, brinu volonteri.

Među najvećim i najpoznatijim svjetskim gerilskim vrtovima je i “rajski vrt” Adama Purplea u istočnom Manhattanu, u obliku kruga u čijem su centru yin i yang, a postoji od sredine 1970-ih. People’s Park u Berkeleyju u Kaliforniji prvi je javni park koji je nastao upravo iz pokreta gerilske sadnje tijekom kasnih 1960-ih godina, na zemljištu u vlasništvu Kalifornijskog sveučilišta.

Mlađi, Guerrilla Park u Wellandu u Kanadi nastao je 2013. na zapuštenom području kao inicijativa lokalnih stanovnika, a u program su se uključili i vizualni umjetnici i gerilski vrtlari, pa se u ovom – danas u potpunosti održavanom i obnovljenom prostoru – održavaju koncerti, priređuju izložbe i razna druga događanja.

U Hrvatskoj – stroge kazne

No, gerilsko vrtlarstvo fenomen je koji nije zaobišao ni Hrvatsku. U Zagrebu su bili poznati vrt udruge Vestigium ispred prostora koji su koristili na Vrbanima, priča Vladimira Dimića koji je od 1986. posadio više od sto stabala u gradu, nekoliko uređenih žardinjera privlači pogled u Martićevoj ulici, a u doba korone veliku je pažnju medija privukao u gerilski cvijetnjak u Preradovićevoj za koji je “vlasnica” dobila kaznu.

Možda vas zanimaČlanice EU-a žele spasiti Zakon o prirodi

Briselski gerilski vrtlari 2007. proglasili su 1. svibnja Međunarodnim danom gerilskih suncokreta, pa se od tada svake godine na taj dan dijeli sjeme koje se sadi na neatraktivnim i zanemarenim mjestima. Razina više u gerilskom vrtlarstvu uključuje i ”opasnije oružje”- sjemene bombe.

Dobar izbor za gerilski uzgoj su vrste cvijeća koje trpe sušu: uz suncokret, to je i neven, a od povrća zahvalni su špinat, rotkvica, rajčica, kelj i zelena salata. Isto tako, uvijek su dobar izbor autohtone i hipoalergene biljke.

Stručnjaci gerilske akcije sadnje ocjenjuju isključivo pozitivno, a nelegitimnost takve sadnje nije baš jaki argument, jer se uređuju zapuštene i zanemarene površine u gradovima u kojima kronično nedostaje zelenila.