Zgrade koje dišu: Žive fasade nova su nada u borbi protiv klimatskih promjena

Na prvi pogled, fasade obrasle algama, gljivicama i bakterijama mogu djelovati zapušteno ili nehigijenski. No, u eri klimatskih promjena, upravo ti mikroorganizmi mogli bi postati heroji urbane arhitekture. Umjesto da se uklanjaju, znanstvenici ih sada žele čuvati i koristiti kao alat za poboljšanje gradske mikroklime i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Znanstvenici sve više prepoznaju vrijednost mikroorganizama poput cijanobakterija koje putem fotosinteze vežu ugljikov dioksid iz zraka i proizvode kisik. Neke vrste gljivica i bakterija istovremeno stvaraju zaštitne mineralne slojeve koji mogu zatvarati mikro pukotine u materijalima, produžavajući njihov vijek trajanja. To je dovelo do razvoja pojma "žive fasade" - površina zgrada koje nisu više samo pasivne ovojnice, već aktivni sudionici u borbi protiv klimatskih promjena.

Europski projekt REMEDY ide korak dalje. U sklopu njega, znanstvenici razvijaju "živu tintu" - fasadnu boju s ugrađenim mikroorganizmima koja može filtrirati zrak, vezivati CO2 i sprječavati degradaciju materijala. Boja se nanosi inkjet tehnikom i može se koristiti na betonu, metalu ili staklu. Ključna je i otpornost na UV zračenje i sušu, što je bio izazov za prijašnje eksperimente s živim materijalima.

S druge strane, znanstvenici u Nizozemskoj razvili su samopopravljajući beton. U materijal su ugrađene kapsule s bakterijama koje, kad dođu u dodir s vlagom, aktiviraju stvaranje kalcita i tako zatvaraju pukotine. Prvi takav beton korišten je u gradnji tunela, a rezultati su pokazali smanjenje potrebe za čeličnom armaturom i nižu emisiju CO2 tijekom građevinskog procesa.

Na ETH Zürich razvijen je i bio-materijal temeljen na cijanobakterijama koji ne samo da veže CO2, nego raste mjesecima unutar gela, dodatno povećavajući svoju čvrstoću i otpornost. Testirane su i fasade visoke do tri metra, s potencijalom godišnje apsorpcije do 18 kilograma CO2 - što je ekvivalentno jednoj 20-godišnjoj borovici.

Prema podacima Europske agencije za okoliš, u sljedećih 25 godina u Europi će se izgraditi ili obnoviti oko 10 milijardi kvadrata fasadnih površina. Ako se iskoriste za žive fasade, mogle bi godišnje vezivati i do 10 milijuna tona CO2, što odgovara sposobnosti upijanja šume s 400 milijuna stabala.