Vječne kemikalije i umjetna inteligencija: Skrivena cijena digitalne revolucije

Dok svijet s oduševljenjem prihvaća eksploziju umjetne inteligencije, u pozadini se otvara nova ekološka prijetnja, zagađenje takozvanim "vječnim kemikalijama", poznatima kao PFAS. Riječ je o skupini od više od 16 tisuća sintetičkih spojeva koji se koriste u industriji zbog svoje otpornosti na vodu, masnoće i toplinu. No, upravo zbog te otpornosti, oni se gotovo nikada ne razgrađuju u prirodi, akumulirajući se u tlu, vodi i organizmima.

Najnovije upozorenje dolazi iz SAD-a, gdje istraživači i ekološke organizacije upozoravaju da su podatkovni centri, golemi kompleksi koji napajaju digitalni svijet i treniraju sustave umjetne inteligencije, postali neočekivani izvor onečišćenja vječnim kemikalijama. Ti centri, koje koriste tehnološki divovi poput Googlea, Amazona i Microsofta, zahtijevaju sofisticirane sustave hlađenja kako bi spriječili pregrijavanje tisuća servera. Sve više njih prelazi na hlađenje s pomoću plinova poznatih kao F-plinovi, među kojima su i PFAS spojevi.

Industrija tvrdi da se ti plinovi ne ispuštaju tijekom upotrebe, već ostaju zatvoreni u sustavu. Međutim, curenja, pogrešno zbrinjavanje i spaljivanje opreme na kraju životnog vijeka dovode do njihova ispuštanja u okoliš. Kada jednom dospiju u zrak ili vodu, PFAS se pretvaraju u druge spojeve poput TFA, koji su, prema novim istraživanjima, daleko toksičniji nego što se dosad mislilo. Ti spojevi mogu utjecati na plodnost, uzrokovati bolesti bubrega i jetre te povećati rizik od raka.

Stručnjaci upozoravaju da količina PFAS-a u okolišu već rapidno raste. Dio problema leži u činjenici da tvrtke ne moraju prijavljivati upotrebu ni emisije tih spojeva. Nema ni sustavnog testiranja zraka ili vode oko podatkovnih centara, pa se njihov stvarni utjecaj zasad može samo nagađati. "Znamo da PFAS postoje u tim centrima i da oni moraju negdje završiti", kaže Jonathan Kalmuss-Katz iz organizacije Earthjustice. "Problem je što nemamo pojma gdje."

Situaciju dodatno komplicira činjenica da je proizvodnja čipova, nužnih za rad umjetne inteligencije, također jedan od najvećih izvora PFAS emisija. Tvornice koje ih proizvode troše ogromne količine tih spojeva, a njihova proizvodnja se ubrzano širi kako bi zadovoljila rastuće potrebe AI tržišta.

Ekolozi sada traže hitne zakonske mjere: obvezno izvještavanje o upotrebi PFAS-a, stroži nadzor nad rashladnim sustavima i transparentnost o zbrinjavanju otpada. No politička volja zasad je slaba, i u SAD-u i u Kini, dvjema zemljama koje se utrkuju za tehnološku dominaciju u ovom sektoru. "Trenutačno se natječemo tko će brže uništiti okoliš", ironično komentira aktivist Lenny Siegel.

Podatkovni centri već su poznati po ogromnoj potrošnji struje i vode. Sada, čini se, na popis dolazi još jedan problem, nevidljivi, ali potencijalno pogubni kemijski otisak digitalne ere. Ako se ne uvedu strože regulative, moglo bi se pokazati da su "pametni sustavi" zapravo prljaviji nego što itko želi priznati.