Važnost zelenih mostova za životinje

Prijelaz za životinje, zeleni most ili ekodukt, specijalizirani je objekt koji služi za prelazak divljih životinja preko širokih i prometnih cesta, a gradi se u obliku nadvožnjaka. Tijekom izgradnje, posebna se pažnja posvećuje dizajnu.

Konstrukcija nadvožnjaka ispunjava se zemljom, pokriva travom i visokim raslinjem kako bi životinje te prijelaze prihvatile kao prirodno okruženje i počele ih koristiti. Potreba za izgradnjom posebnih prijelaza za životinje izraženija je na autocestama koje imaju više otvorenih trasa, dok na dionicama s tunelima ta potreba ne postoji ili je minimalna.

Novi prijelaz u Sloveniji

Ministarstvo prirodnih resursa i prostornog uređenja Slovenije uskoro će javno objaviti prijedlog Državnog prostornog plana za ekodukt na dionici obalne magistrale između Unca i Postojne. Osim autoceste, most za divlje životinje prelazit će i paralelnu regionalnu cestu te obalnu željezničku prugu.

Ekodukt je posebna premosnica preko umjetnih prepreka na migracijskim putovima divljih životinja i predstavlja najprikladniju mjeru koja omogućuje siguran i čest prolaz životinja preko ograđenih prometnica, pojasnili su iz ministarstva. Izgradnjom cesta presijecaju se stoljetni migracijski putovi i koridori koje su prije redovito koristile razne vrste divljači, a prelazak divljači preko autocesta vrlo je opasan – i za vozače i za životinje.

Dok takvi objekti već postoje na nekim novijim dionicama autocesta diljem Slovenije, dionice koje su izgrađene prije nekoliko desetljeća, uključujući i autocestu između Vrhnike i Postojne, uglavnom nemaju takve sadržaje. Prvi ekodukt na obalnoj magistrali planiran je između Unca i Postojne, na granici općina Cerknica i Postojna. Ekodukt će tako izrasti na migracijskom koridoru koji povezuje planinski masiv Snežnica-Javornik s Hrušicom i Nanosom.

Predviđeni objekt bit će dug oko 110 metara, tlocrtno će biti ljevkast, a osim autoceste premostit će i regionalnu cestu Postojna – Rakov Škocjan te priobalnu željezničku prugu. Korisna površina za prolaz divljači bit će široka najmanje 120 metara na najužem mjestu, čulo se prilikom javne prezentacije projekta.

Ovim ekoduktom planira se omogućiti eventualno buduće proširenje autoceste na šesterotračnu, dogradnju obalne željezničke pruge te uređenje biciklističke staze uz regionalnu cestu. Bit će opremljen barijerama protiv buke i odsjaja te ogradama za radnike na održavanju. Posadit će se također otoci drveća i grmlja koji će usmjeravati divljač i “razbiti” prostor, prenosi portal Regional.

Kada je riječ o Hrvatskoj, zelenih mostova na autocesti A1 ima deset, oni su redom: Ivačeno brdo, Rasnica, Medina gora, Varošina, Osmakovac, Rošca, Konščica, Vrankovića ograda, Srednja gora i Lendići. Na austocesti A6 postoji jedan izgrađeni prijelaz za životinje, u Gorskom kotaru kod mjesta Dedin.

Omogućavanje prirodnih ruta migracija

Ceste i željeznice divljim životinjama sužavaju teritorij i sijeku im migracijske putove te ih time ugrožavaju. Zeleni mostovi za velike sisavce najučinkovitije su rješenje za smanjenje štete. Takvi su objekti u zapadnoj Europi obvezni i dobro regulirani više od pola stoljeća, a za prolazak životinja također se grade tuneli.

Stručnjaci okupljeni u projektu ConnectGREEN koji se provodio od 2018. do 2021. godine, nastojali su održati i poboljšati ekološku povezanost prirodnih staništa, posebice područja Natura 2000 i drugih zaštićenih područja od prekogranične važnosti u Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Srbiji i Ukrajini.

Karpati se protežu kroz sedam europskih zemalja. Ovaj planinski lanac prekriven prašumom, s velikim dijelovima u kojima uopće nema ili nema stalne prisutnosti čovjeka, pruža uvjete za nesmetan život divljih životinja. Znanstvenici, predstavnici vlada i zaštitari prirode udružili su snage u naporima da sustavno održe i obnove rute divljih životinja u karpatskoj regiji. Projekt za ove zelene koridore punim nazivom glasi: ConnectGREEN – Upravljanje i obnova ekoloških koridora kao zelene infrastrukture u dunavskom slivu.

Važno je napomenuti kako se neki dijelovi postojeće infrastrukture mogu djelomično adaptirati, ali životinjski koridori postoje na točno određenim mjestima koja se utvrđuju istraživanjem. Tek potom se grade ekodukti u veličinama i oblicima prilagođenim velikim životinjama. To se pokazalo kao najučinkovitije rješenje.

Ideja projekta bila je integrirati zaštitu okoliša, političke odluke, upravljanje zaštićenim područjima, šumarstvo i druga područja te uvesti zelene mostove u propise i u praksu. Napori za očuvanje ekosustava u regiji usmjereni su na koridore sivog vuka (Canis lupus), euroazijskog risa (Lynx lynx) i smeđeg medvjeda (Ursus arctos).

Naglasak je na prostornom i planiranju općenito. Naime, prolazi ključni za velike zvijeri ne bi se niti trebali graditi iznad autocesta i željezničkih pruga da prethodno nisu presječeni infrastrukturnom izgradnjom i širenjem obradivih površina.

Biološka raznolikost

Biljke, voda, tlo, životinje i drugi elementi međusobno djeluju i održavaju prirodu u funkcionalnoj ravnoteži. Oni također stvaraju resurse za naš opstanak. Povezani su u jedinstveni mehanizam koji se oslanja na biološku raznolikost za održavanje ravnoteže, a velike zvijeri igraju ključnu ulogu u hranidbenom lancu i bioraznolikosti.

Opće je poznato da ris, vuk i medvjed zahtijevaju veliki prostor, a nove barijere u obliku infrastrukturnih objekata često rascjepkaju taj prostor. Cilj uspostavljanja koridora je povezanost – zaustavljanje ili čak okretanje procesa i sprječavanje rizika za vrste. Ekolozi tvrde da su prirodni rezervati već sada premali i previše raštrkani za očuvanje bioraznolikosti jer ne osiguravaju miješanje genetskog materijala.

Buka i svjetlost drugi su glavni čimbenici koji prijete velikim sisavcima. Nadalje, otvoreni prostori kao što su polja i pašnjaci ograničavaju im kretanje, jer zvijeri radije izbjegavaju takav teren, osobito danju. Na staništa utječu također klimatske promjene zbog kojih bi divlje životinje mogle biti prisiljene seliti.

Glavne prepreke su ceste koje čine dvostruku prijetnju. Kada su ograđene, mogu životinjama odsjeći migracijske koridore. Manje ograda pak znači više stradalih jedinki divljači, ali i rizik za ljude u vozilima.

Projekti kao što je ConnectGREEN podrazumijevaju da zeleni mostovi preko cesta i željeznica imaju prirodnu podlogu te da su prekriveni vegetacijom, tako da u idealnom slučaju životinja nije niti svjesna vozila ispod sebe. Neki se koridori mogu održati ili obnoviti izgradnjom vijadukata preko rijeka i važnih staništa ili probijanjem tunela ispod prometne infrastrukture.

Postavljaju se i ograde za usmjeravanje divljih životinja do izgrađenog prijelaza. Svjetlosnim i zvučnim signalima upozoravaju se i životinje i vozači. Infrastrukturni radovi kao što je izgradnja kanala ili sustava odvodnje, dodatno su rješenje gdje vodni resursi poboljšavaju bioraznolikost i otvaraju ili ponovno otvaraju migracijske koridore.

O tome koliko je situaciju po pitanju bioraznolikosti ozbiljna, govori i najnovije iznimno opsežno istraživanje koje je pokazalo kako gotovo polovica životinjskih vrsta u svijetu trenutačno prolazi kroz fazu opadanja veličine populacije.

Provedena studija ispitala je promjene u gustoći populacije više od 70.000 vrsta. Istraživači s Queen’s University u Belfastu objavili su da su ova otkrića “drastično upozorenje”, jer je gubitak bioraznolikosti znatno alarmantniji no što se mislilo. Analiza je potvrdila i da nedostatak vrsta s rastućom populacijom pokazuje da se druge vrste ne razvijaju kako bi zauzele mjesto izumrlih vrsta u ekosustavu.