Vatra koja se ne ugasi ni pod snijegom. Kako "zombi požari" mijenjaju Arktik

Sjeverni pojas planeta doživljava fenomen koji još prije dvadesetak godina gotovo nitko nije poznavao. Riječ je o takozvanim zombi požarima, vatri koja se ne gasi čak ni kada padne snijeg, već tinja duboko ispod površine, skrivena u organskom tlu permafrosta, samo da bi se ponovno razbuktala s prvim proljetnim danima.

Priča iz Donnie Creeka u Britanskoj Kolumbiji možda je najbolji primjer. Nakon udara groma u svibnju 2023., šuma je počela gorjeti. Do ljeta požar je već bio među najvećima u povijesti provincije, a kada je stigao snijeg, vatra se samo preselila pod zemlju. U proljeće 2024. ponovno je izbila na površinu i nastavila harati do kolovoza, ostavivši iza sebe više od 600.000 hektara spaljene borealne šume.

Ovakvi podzemni požari nekada su bili kuriozitet, izolirani incidenti u izoliranom krajoliku Kanade, Aljaske i Sibira. Danas ih stručnjaci opisuju kao prijetnju u ubrzanom porastu. Profesorica Lori Daniels sa Sveučilišta British Columbia objašnjava da je problem daleko veći od same sezone požara. Zombi požari razgrađuju organsko tlo bogato ugljikom, spaljujući supstrat koji se gomilao stoljećima. U mnogim slučajevima sagorijeva sve do stijene.

Uz to sporo tinjanje pod zemljom proizvodi znatno više čestica i stakleničkih plinova nego klasični požari. Budući da permafrost sadrži vrlo mnogo ugljika, svako njegovo isušivanje ili gorenje ubrzava klimatske promjene u začaranom krugu. Problem je i u regeneraciji šuma. Klasični požari niskog do srednjeg intenziteta oslobađaju prostor za nove biljke i aktiviraju sjeme skriveno u tlu. Zombie požari, pak, spaljuju "banku sjemena" i ostavljaju za sobom mineralnu prašinu umjesto živog supstrata. U mnogim područjima nakon takvih požara više se ni ne vraća šuma, već ostaje ogoljena tundra.

Znanstvenici pokušavaju pronaći načine detektiranja tih podzemnih žarišta putem satelita, no situacija je složena. U Sibiru, primjerice, mnogi se požari uopće ne dokumentiraju zbog slabije međunarodne suradnje. A tamo gdje se bilježe, trendovi prate kanadske, sezona požara počinje ranije, traje dulje i sve češće uključuje upravo zombie požare.

Klimatski rizik pretvara se i u društveni. U sjevernim zajednicama Kanade 2023. godine zabilježene su masovne evakuacije, a stanovnici su se suočili s prizorima nalik apokaliptičnim, autocestama okruženim vatrom i dimom, te požarima koji su iznova tinjali tijekom zimskih mjeseci. Kako kaže profesorica Jennifer Baltzer, ono što je nekad bilo razdoblje predaha, danas je samo nastavak borbe.