Svjetski porez za klimu: Mogu li fosilni divovi napokon platiti štetu?

U sjeni sve češćih klimatskih ekstrema i činjenice da je 2025. bila treća najtoplija godina u povijesti mjerenja, u Ujedinjenim narodima otvara se rasprava koja bi mogla promijeniti pravila globalne igre. Na stolu je prijedlog povijesnog poreznog sporazuma kojim bi se najveće naftne i plinske kompanije obvezale plaćati dio klimatske štete koju njihove emisije uzrokuju diljem svijeta.

Pregovori, koji se ovih dana vode u New Yorku, okupljaju predstavnike desetaka država, ponajprije onih koje već sada trpe najteže posljedice klimatskih promjena. Cilj je osigurati stabilan izvor financiranja za sanaciju šteta od suša, poplava i oluja te smanjiti ovisnost siromašnijih zemalja o zaduživanju. Istodobno, zagovornici poreza naglašavaju i širi politički kontekst - bez ugradnje klimatskih kriterija u globalna porezna pravila, o održivosti je teško ozbiljno govoriti.

Prijedlog se često opisuje kao moguća prekretnica. Prvi put bi fosilna industrija bila sustavno suočena s financijskom odgovornošću za posljedice svog poslovnog modela, što bi poslalo snažnu poruku i drugim sektorima. No put do dogovora je dug. Dio bogatih država pokazuje suzdržanost, Sjedinjene Američke Države povukle su se iz pregovora, a pojedine vlade pokušavaju raspravu prebaciti u okvire OECD-a, gdje tradicionalno dominiraju interesi razvijenih zemalja.

Posebno osjetljivo pitanje ostaje oporezivanje superbogatih. Ideja globalne porezne stope na golema privatna bogatstva i uspostave međunarodnog registra imovine u aktualnom je nacrtu znatno razvodnjena, što mnogi vide kao ozbiljno slabljenje ambicije cijelog paketa. Bez tih mehanizama, pritisak na najimućnije ostaje više politička poruka nego provediva mjera.

Dok se u sjedištu Ujedinjenih naroda vode pregovori, dio država odlučio je djelovati samostalno. Inicijative poput oporezivanja premium avionskih karata, privatnih zrakoplova ili nacionalnih poreza na bogatstvo već se razvijaju izvan UN-ova okvira.