Šume u Europi ubrzano se suše: Problem nije samo ljetna vrućina nego opasan niz stresova

Umiranje šuma u Europi sve se češće povezuje s klimatskim promjenama, ali nova istraživanja pokazuju da problem nije tako jednostavan kao što se donedavno mislilo. Nisu presudne samo ekstremne vrućine, dugotrajne suše ili manjak oborina. Stabla često stradaju zbog kombinacije više stresnih čimbenika koji se nadovezuju kroz godinu, a posljedice se mogu vidjeti tek mjesecima ili čak godinama poslije.

Istraživački tim predvođen Pascalom Schneiderom iz švicarskog instituta WSL analizirao je stanje francuskih šuma između 2015. i 2023. godine. Francuska je za takvu analizu posebno zanimljiva jer obuhvaća vrlo različite klimatske zone, od atlantske i alpske do mediteranske, pa dobro odražava širu sliku europskih šuma. U istraživanju su korišteni podaci iz francuskog nacionalnog inventara šuma, s više od 500.000 stabala i 52 vrste.

Zaključak je zabrinjavajući. Stabla ne ubija nužno jedan veliki klimatski udar, nego niz poremećaja koji se međusobno pojačavaju. Toplo i vlažno proljeće na prvi pogled zvuči idealno, jer potiče snažan rast. No upravo takav rast može kasnije postati problem. Stablo razvije veću krošnju i treba više vode, a zatim ga pogodi suho i vruće ljeto. Ako vlage u tlu nema dovoljno, biljka se nađe u svojevrsnoj zamci vlastitog proljetnog uspjeha.

Sličan paradoks vrijedi i za blage zime. One mogu smanjiti izravni stres od hladnoće, ali istodobno omogućuju bolji opstanak štetnika. Kukci i bolesti tada u proljeće kreću snažnije, pa dodatno slabe stabla koja se već bore s nedostatkom vode. Posebno su ugrožena velika stabla, jer troše više vode, kao i šume u kojima je konkurencija za vlagu vrlo izražena.

Istraživači ističu da se smrtnost stabala ne može objasniti jednom velikom sušom. Presudni su trajanje i intenzitet stresa, ali i sposobnost oporavka u godinama nakon njega. Ako se zalihe vode u tlu ne obnove, šuma ulazi u začarani krug sve slabijeg rasta, veće osjetljivosti i bržeg propadanja.

Za Hrvatsku je poruka posebno važna jer se na malom prostoru susreću mediteranska, gorska i kontinentalna klima. Šume će se morati prilagođavati svijetu s manje dostupne vode. To znači pažljiviji izbor vrsta, gušću brigu o sastavu šumskih zajednica i, ondje gdje je potrebno, ranije uklanjanje velikih stabala koja previše opterećuju ostatak sastojine.