Solarne elektrane mogle bi pomoći u otkrivanju opasnih asteroida

Umjesto da noću ostaju beživotna polja ogledala, heliostati u američkim solarnim elektranama uskoro bi mogli dobiti posve novu ulogu, otkrivanje asteroida koji prijete Zemlji. Ideju je razvio znanstvenik John Sandusky iz Sandia National Laboratories, smatrajući da bi se već postojeća infrastruktura mogla pretvoriti u učinkovito i jeftino oruđe za planetarnu obranu.

Heliostat je zapravo golemo motorizirano ogledalo, široko nekoliko metara, koje tijekom dana usmjerava Sunčeve zrake prema tornju, poput divovskog povećala. Tako koncentrirana svjetlost zagrijava vodu ili sol, a proizvedena energija pokreće generatore koji zajednički stvaraju stotine megavata električne energije za mrežu. No, kad sunce zađe, ti impresivni sustavi ostaju neiskorišteni.

„Heliostati nemaju noćni posao. Samo stoje neiskorišteni. Sada postoji prilika da im damo zadatak po relativno niskoj cijeni – da pomažu u traženju objekata blizu Zemlje,“ istaknuo je Sandusky.

Ogledala kao svemirski radari

Za razliku od teleskopa, koji stvaraju slike i pomoću njih otkrivaju asteroide, heliostati rade drugačije – bilježe brzinu kojom se objekt kreće kroz nebo. „Zamislite da slušate zvončiće na vjetru umjesto samog vjetra,“ pojašnjava Sandusky. „Zvijezde proizvode stalni ton, a asteroid u pokretu stvara blagu razliku u frekvenciji.“

Promjena je iznimno mala, manja od miliherca, ali uz pomoć GPS sinkronizacije i precizne elektronike može se pouzdano detektirati. Što je asteroid brži, razlika je jasnija.

Prvi testovi u Novom Meksiku

Tijekom ljeta Sandusky je provodio pokuse na Nacionalnom solarno-termalnom testnom poligonu u Albuquerqueu, koristeći jedan od 212 heliostata. Ogledalo je bilo programirano da se polako njiše nebom, prateći zvijezde. „Nismo još tražili asteroide. Željeli smo pokazati da heliostat može pratiti zvijezde i prikupljati svjetlost,“ rekao je.

Podaci su se prikupljali u razmacima od 20 minuta, sve do zore. Eksperiment je potvrdio osnovni koncept: heliostati se mogu upotrijebiti i kad sunce zađe.

Potencijal i prednosti

Iako je tehnologija u ranoj fazi, prednosti su očite. Korištenjem postojećih solarnih polja smanjili bi se troškovi u usporedbi s izgradnjom novih opservatorija, a metoda bi se mogla primijeniti i u praćenju objekata na teško dostupnim orbitama, poput onih blizu Mjeseca.

„Ako bismo unaprijed znali da asteroid dolazi i gdje bi mogao udariti, imali bismo puno veće šanse da se pripremimo i smanjimo štetu,“ poručio je Sandusky.

Što slijedi?

Sljedeći korak mogao bi biti usmjeravanje heliostata prema poznatom planetu, kako bi se testirale mogućnosti i granice tehnologije. Dugoročno, cilj je sinkronizirati veći broj heliostata širom svijeta uz pomoć GPS-a i opremiti ih fotodiodama i naprednom elektronikom.

Sandusky je svoje prve rezultate i računalne simulacije predstavio na konferenciji Međunarodnog društva za optiku i fotoniku (SPIE) u San Diegu. „Ovo je nekonvencionalna ideja i zato je važno čuti kritike i prijedloge kolega,“ naglasio je.

Ako projekt dobije financijsku i stručnu podršku, solarne elektrane u budućnosti možda neće služiti samo proizvodnji energije, nego i kao ključni alat za obranu čovječanstva od svemirskih prijetnji.