Solarne elektrane mijenjaju rad francuskih nuklearki: reaktori sve češće smanjuju snagu

Francuska nuklearna energija desetljećima je bila europski simbol stabilne proizvodnje. Reaktori su radili gotovo maksimalno kroz dan, a snaga se smanjivala uglavnom noću, kada je potrošnja bila najniža. No analiza satnih podataka ENTSO-E platforme, koju prenosi PV Magazine, pokazuje da se taj obrazac snažno promijenio. Francuski reaktori sve se češće prilagođavaju europskoj solarnoj proizvodnji, osobito ljeti i usred dana.

Razlika između prosječne nuklearne proizvodnje u podnevnima satima, od 10 do 16 sati, i večernjeg vrha, od 18 do 22 sata, u razdoblju od travnja do rujna narasla je s 582 MW u 2019. na 4426 MW u 2025. godini. To znači da francuski reaktori sve više smanjuju snagu upravo kada europske solarne elektrane proizvode najviše struje. Ukupna modulacija nuklearnih elektrana, odnosno rad ispod maksimalne moguće snage, dosegnula je 33 TWh u 2025. godini, više nego dvostruko u odnosu na 15 TWh iz 2019. godine.

To ne znači da Francuska nema dovoljno nuklearne proizvodnje. Upravo suprotno, 2025. bila je neto izvoznik u 98,5 posto sati, s rekordnim godišnjim izvozom od 92,3 TWh. Promijenila se logika tržišta. Kada u susjednim zemljama ima mnogo jeftine solarne energije, francuskim nuklearkama ponekad se više isplati smanjiti proizvodnju nego gurati struju na tržište po vrlo niskim ili negativnim cijenama.

Najjasnije se to vidi na granici sa Španjolskom. Francuska je dugo gotovo stalno izvozila struju prema Španjolskoj, ali se odnos počeo mijenjati kako je španjolska solarna proizvodnja rasla. U proljetnim mjesecima, kada je proizvodnja solarne energije već velika, a potrošnja energije za hlađenje još nije na vrhuncu, Španjolska sve češće ima jeftiniju struju. Sličan bi se obrazac mogao pojaviti i prema Italiji ako talijanski solarni kapaciteti nastave brzo rasti.

Za Europu je poruka prilično jasna. Problem više nije samo proizvesti dovoljno čiste energije, nego je uklopiti u sustav. Solarne elektrane mijenjaju dnevni ritam cijena i proizvodnje, a čak se i francuske nuklearke, dugo smatrane najtvrđim osloncem europske elektroenergetike, sada prilagođavaju prema tom novom ritmu. Sljedeći korak moraju biti baterije, fleksibilna potrošnja, jače mreže i tržišna pravila koja mogu izdržati dane u kojima struje u podne ima previše, a navečer ponovno postaje dragocjena.