Solarna revolucija na čekanju: Imamo golemi potencijal, ali koči nas birokracija

​Hrvatska se danas nalazi u jednom od najintenzivnijih energetskih razdoblja do sada – razdoblju u kojem snažan tehnološki razvoj i rastući interes građana stoje nasuprot sporoj administraciji i zastarjeloj infrastrukturi. Konferenciju Bolja energija otvorio je Goran Gavranović, direktor i član uprave 24sata, porukom da je energetska tranzicija jedno od ključnih društvenih pitanja desetljeća te da je nužno okupiti stručnjake, institucije i građane kako bi se raspravilo o rješenjima koja ne trpe odgode. Naglasio je i da je zadatak medija poticati javni dijalog, upozoravati na prepreke i davati prostor inovacijama koje pokazuju da Hrvatska može više.

Upravo je taj kontrast između potencijala i ograničenja obilježio panele tijekom konferencije, koji su dali cjelovit uvid u stanje hrvatske energetike: od solara i mreže, preko klimatske neutralnosti i tehnoloških iskoraka, do grijanja i transformacije poslovnog sektora.

Panel “Solarni spektar regije – od potencijala do prepreka” otvorio je raspravu o jednoj od najvećih hrvatskih paradoksalnih situacija: zemlji s iznimnim solarnim resursima kojoj razvoj stoji zbog regulatornih zastoja. Petra Sentić iz HUP-a upozorila je da neriješeno pitanje naknade za priključenje već tri godine blokira projekte. Čak 45 velikih solarnih elektrana riskira gubitak energetskih odobrenja, iako su investitori u državni proračun već uplatili oko 25 milijuna eura. Zbog neprovedenih odluka države i odlazaka velikih međunarodnih ulagača – Hrvatska šalje poruku nepredvidivog tržišta, istaknuto je.

Profesor Goran Krajačić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje dodatno je naglasio da ni mreža nije spremna. Više od polovice elektroenergetske infrastrukture je zastarjelo, a bez ulaganja u fleksibilnost skladištenje, pametna brojila, upravljivu potrošnju velike količine sunčeve i vjetro energije ne mogu biti integrirane. “Fizika nije drugačija nego u Nizozemskoj, samo je tempo modernizacije sporiji”, upozorio je, podsjećajući da Hrvatska po prirodnim uvjetima ima prednost, ali je ne koristi.

Nenad Ukropina iz ENNA Nexta naglasio je da Hrvatska troši oko 100 TWh primarne energije godišnje, od čega uvozi više od 60 %. Potencijali su golemi, 5 TW solarne i do 15 TW vjetro snage – no tržište se mijenja: bez baterija mnogi solarni projekti više nisu isplativi jer cijena energije u satima najveće proizvodnje pada. U međuvremenu, građani su pokrenuli “tihu revoluciju”, s više od 30.000 kućnih solara, kako je istaknuo Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge. Ipak, energetske zajednice, iako ključne u Europi, kod nas se razvijaju sporo i ovise o entuzijazmu pojedinaca, umjesto da budu sustavno podržane.

Drugi panel, “Klimatska neutralnost – realnost ili iluzija?”, govorio je o nesrazmjeru između izvanrednih domaćih tehnoloških rješenja i sustava koji bi ih trebao podupirati. Najimpresivniji primjer predstavio je Josip Ninić iz KONČAR  Električnih vozila istaknuo je baterijski električni vlak koji nas pozicionira među globalne pionire zelene mobilnost te dokaz onog što domaća industrija može kada dobije prostor.

Maja Pokrovac iz Udruženja OIEH istaknula je da je hrvatski dojam “uspjeha u obnovljivima” uglavnom rezultat starih hidroelektrana. U solaru smo predzadnji u EU, a 92 % svih kapaciteta čine mali krovni sustavi, dok velikih solarnih parkova gotovo da i nema. Paradoks je još veći kad se zna da je u jednom mjesecu čak 29,6 % električne energije uvezeno, često upravo iz Mađarske: “Uvozimo mađarsko sunce dok naše jednako jako sja”, istaknula je Pokrovac i poručila kako statistika o obnovljivim izvorima često skriva pravu sliku i odgađa nužne promjene.

Glavni problem je, naglasila je Pokrovac, sporost administracije: u Hrvatskoj se na dozvole za energetske projekte čeka sedam do deset godina, dok pojedine zemlje iste procese završavaju višestruko brže, pa je istaknula i primjer Ukrajine koja usred rata gradi velike elektrane. S druge strane, interes građana raste – Fond je zaprimio 12.000 prijava za energetsku obnovu i 10.000 za kućne solare, ali infrastruktura, osobito za električna vozila, teško prati taj tempo. Profesorica Maja-Marija Nahod s Građevinskog fakulteta aglasila je da je prijelaz na održivo graditeljstvo dugotrajan proces koji traži promjene u obrazovanju, propisima i tržištu materijala, a ne samo pojedinačne „zelene“ projekte.

Treći panel, “Razdjelnici toplinske energije – nova obveza, nova odgovornost”, fokusirao se na sektor grijanja, koji je dugo bio zanemaren u širim energetskim raspravama. Novi Zakon o tržištu toplinske energije donosi jasna pravila: sve višestambene zgrade morat će imati razdjelnike topline od 2027. godine. Gotovo 45 % stanova to tek treba učiniti, a pravilnici koji dodatno propisuju tehničke uvjete uskoro stupaju na snagu. Julijan Šalić iz Brunate pojasnio je kako će oni koji ne uvedu sustav preći u stari model obračuna prema kvadraturi, ali uz dodatnu naknadu po kvadratu. Panelisti su naglasili da ugradnja razdjelnika nije samo postavljanje uređaja. Potrebno je hidrauličko balansiranje sustava, ugradnja termostatskih ventila i frekventnih pumpi, a sve radove moguće je izvoditi samo izvan sezone grijanja. Zdravko Vladanović iz Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Zagreba istaknuo je da je ključna rana organizacija, jer će se u suprotnom ponoviti scenarij gužvi i kašnjenja. Podsjetio je i da je pričuva zapravo zajednički alat suvlasnika za unapređenje zgrade, a ne “namet”, kako je mnogi doživljavaju.

Statistika je jasna: zgrade koje uvode razdjelnike ostvaruju 15–35 % manju potrošnju energije, a uz cjelovitu obnovu ukupni računi mogu biti i 60 posto niži, istaknuto je. Osim tehničkih mjera, panelisti su naglasili važnost promjene navika: od spuštanja temperature u stanovima do svjesnijeg upravljanja grijanjem tijekom dana.

Panel “Društveno odgovorno poslovanje u službi zaštite okoliša” pokazao je da su hrvatske tvrtke već duboko u zelenoj tranziciji, ali i da se suočavaju s birokratskim apsurdima.

Zoran Šimunić, direktor tvrtke Naše klasje, opisao je kako njihova tvrtka već više od 20 godina gradi održive procese: “Preko 50 % energije dobivamo iz solara, uskoro tri četvrtine”, istaknuo je te dodao da uz uštede imaju 300 tona manje izbačenog CO2, nego bez panela. Naglasio je da sav karton i plastiku baliraju, čime smanjuju otpad za 80 %. No istaknuo je i upečatljiv primjer kako su pokrenuli proizvodnju durum pšenice u Baranji, ali je moraju voziti u Austriju da se samelje, jer nema mlina koji bi uložio malo u promjenu mehanizama da se ovdje to obavi. Ivan Šego (MOBIS-electronic) istaknuo je da tržište reagira brže od države: “Energetski šokovi probudili su investicije. Ljudi žele predvidive troškove.” Naglasio je i apsurd propisa: “U Njemačkoj balkonsku solarnu elektranu uključite u utičnicu. U Hrvatskoj je to zabranjeno - kao da gradite mini elektranu.”

Walter Renner (STRABAG) govorio je o izazovima građevinskog sektora: “Teška mehanizacija još nije spremna za potpunu elektrifikaciju, ali industrija se mora mijenjati.” Istaknuo je da je u Europi visok ESG rejting uvjet za poslovanje: “Ako ga nemate, ne možete ni predati ponudu.” Dodao je i važnu napomenu o lokalnom znanju: “U Hrvatskoj zapošljavamo 1500 ljudi. Ako se veliki projekti daju stranim tvrtkama, riskiramo gubitak stručnosti.” Panelisti su poručili da Hrvatska ima stručnjake, tehnologiju i motivirane tvrtke, potrebno je samo ukloniti administrativne prepreke.

​