Sateliti otkrivaju pozitivnu promjenu: Mnogi gradovi rastu, a zagađenje pada

Desetljećima je vrijedilo jednostavno pravilo: što je grad bogatiji, to troši više energije, ima više prometa, više industrije i više emisija. No nova analiza objavljena u znanstvenom časopisu Nature Cities pokazuje da se ta veza u mnogim velikim gradovima počela mijenjati. Istraživači su analizirali 5435 gradova diljem svijeta s više od 100.000 stanovnika i usporedili gospodarski rast s količinom dušikova dioksida, plina koji nastaje ponajprije izgaranjem fosilnih goriva u prometu, industriji i elektranama.

Podaci se temelje na mjerenjima europskog satelita Sentinel-5P u razdoblju od 2019. do 2024. godine. Za 2475 gradova dobiveni su dovoljno jasni trendovi, a oko 80 posto njih ušlo je u skupinu koju istraživači opisuju kao "cleaner + richer" (čišći i bogatiji). Drugim riječima, BDP po stanovniku rastao je, dok su se vrijednosti NO2 smanjivale. To ne znači da su ti gradovi postali klimatski neutralni, niti da su potpuno napustili ugljen, naftu i plin, ali pokazuje da gospodarski rast više ne mora automatski značiti više lokalnog zagađenja.

Najviše takvih primjera dolazi iz Kine, Europe i Sjeverne Amerike. Među gradovima u kojima je zabilježen rast bogatstva uz pad NO2 nalaze se Peking, Šangaj, Pariz, Berlin, Rim, Amsterdam, Montreal, Vancouver, Seattle i Austin. U Njemačkoj je, prema studiji, 98 posto gradova s više od 100.000 stanovnika imalo pad NO2. Mogući razlozi su stroža pravila za zrak, elektrifikacija javnog prijevoza, čišća industrija, modernije elektrane i promjene u prometu.

NO2 je koristan pokazatelj jer se relativno brzo mijenja. Ako se smanji broj dizelskih vozila, ako autobusi prijeđu na električni pogon ili ako se industriji uvedu stroži filtri, satelit to može zabilježiti mnogo brže nego promjene CO2. No upravo tu leži i ograničenje. Dušikov dioksid nije potpuna klimatska bilanca. On ne pokazuje sav uvezeni CO2, ne bilježi emisije ugrađene u robu proizvedenu negdje drugdje i ne govori dovoljno o metanu, česticama, ozonu ili ukupnoj potrošnji energije. Studija zato ne dokazuje da su gradovi riješili klimatski problem, ali pokazuje važan pomak.

S druge strane, u 390 gradova, odnosno oko 16 posto analiziranih s jasnim trendovima, gospodarstvo je raslo, ali je rastao i NO2. Taj obrazac češći je u Indiji, Iranu, Rusiji i dijelovima Srednje Azije, gdje se razvoj još snažno oslanja na fosilnu energiju, promet i industriju. Postoji i skupina gradova u kojima zagađenje pada, ali zbog krize, siromašenja ili deindustrijalizacije.