Ovo su važne prekretnice koje će odrediti klimatske promjene u 2025. godini

Ova godina bi mogla biti ključna godina za globalnu klimatsku politiku. Nakon rasta emisija CO2 iz energetske industrije, rekordnih temperatura i sve veće štete od ekstremnih vremenskih uvjeta u 2024., ovi uzroci i posljedice globalne klimatske krize sve će više određivati ​​nadolazeću godinu. 

Globalne emisije CO₂ konačno bi mogle doseći svoj vrhunac. Podaci o potrošnji nafte i emisiji CO₂ iz Kine barem to sugeriraju. Do sada su se globalne emisije gotovo uvijek povećavale samo s malim prekidima, nedavno do novog rekorda od 57 milijardi tona 2023. godine. Vrijeme svake godine sve više istječe, a da bismo imali priliku ograničiti globalno zatopljenje na 1,5 stupnjeva, globalne emisije moraju se praktički prepoloviti u sljedećih pet godina.

Proboj obnovljivih izvora energije nastavit će se i 2025. godine. Pad cijena za proizvodnju i skladištenje električne energije te sve veća potražnja za električnom energijom pokreću razvoj obnovljivih izvora. Diljem svijeta dvostruko više novca ulazi u obnovljive izvore nego u fosilna goriva. U isto vrijeme, fosilna energija ne nestaje iz portfelja dovoljno brzo da bi stvarno smanjila emisije. Distribucija ulaganja u obnovljive izvore energije također ostaje neravnomjerna, pa regije u usponu poput Afrike gotovo ne napreduju. 

Ulaganja u fosilne izvore energije ostaju visoka, a tvrtke smanjuju svoje klimatske ciljeve , unatoč tome što se prema tvrdnjama Međunarodne agencije za energiju (IEA), klimatski ciljevi mogu postići samo bez novih fosilnih projekata.

Glas znanosti u klimatskom procesu postaje sve slabiji. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) je u opasnosti da izgubi svoju važnost za pregovore o klimi. U veljači će panel odlučiti o vremenskom rasporedu svog sljedećeg izvješća (AR7). Ako se bude pridržavao trenutnog rasporeda, ključna izvješća će stići prekasno da bi bila informativna za sljedeći Global Stocktake (GST) na COP33 2028. Osim toga, zemlje poput Saudijske Arabije, Indije i Rusije već mjesecima usporavaju unutarnje procese u klimatskoj politici, uključujući i IPCC. Ako se tome pridruži SAD pod Trumpom, znanstveno-političkom odboru prijeti zastoj.

"Put od Bakua do Beléma" će oblikovati budućnost klimatskih pregovora. Do COP30 potrebna je jasna ideja o tome kako će se prikupiti 300 milijardi dolara iz industrijaliziranih država i ukupnih 1,3 bilijuna dolara u ulaganjima obećanim na COP29 do 2035. godine. To dovodi do velikih problema jer novac nedostaje u javnim proračunima nakon potrošnje na Covid krizu i rat u Ukrajini. 

Nova američka administracija na čelu s Trumpom također će donositi važne odluke u vezi klimatske politike. Hoće li napustiti Pariški sporazum ili Okvirnu konvenciju o klimi? Ili će SAD možda ostati u dogovorima i usporavati ili uništavati procese iznutra? Hoće li Trump imenovati izaslanika za klimu i ako hoće, koga? Nastavljaju li Washington i Peking posebne pregovore o klimi unatoč sukobima na gospodarskoj, političkoj i vojnoj razini? Ovdje ej puno pitanja otovreno. 

EU i Kina mogli bi postati novi vodeći dvojac u globalnoj klimatskoj politici. Međutim, mogao bi se pojaviti novi blok: Rusija/Saudijska Arabija/SAD kao proizvođači i izvoznici fosilnih resursa. Njima bi se mogli suprotsativi EU i Kina kao središta obnovljivih izvora energije i zelene transformacije. Međutim, kako bi to učinili, Bruxelles i Peking bi morali riješiti ili barem minimizirati sukobe oko trgovinskih i političkih pitanja kao što su carine i ljudska prava.

Izbori u Njemačkoj, Poljskoj, Australiji i Kanadi odredit će smjer važnih industrijaliziranih zemalja i EU-a. U SAD-u, ali i u državama kao što su Argentina, Italija, Poljska, Mađarska, Nizozemska, Francuska i Švedska, dominiraju desno-populističke vlade i pokreti. Tradicionalno lijevo-liberalni klimatski pokret bori se s pronalaskom argumenata i strategija kako bi mogao provoditi klimatsku politiku.