Olakšanje: Najgori klimatski scenarij više nije najizgledniji, ali problem nije nestao

Jedan od najpoznatijih klimatskih scenarija, RCP8.5, godinama se u javnosti često predstavljao kao mogući put čovječanstva. To je bio scenarij vrlo visokih emisija, snažnog oslanjanja na ugljen i zagrijavanja koje bi do kraja stoljeća moglo otići prema najgorim procjenama. No danas ga sve više klimatologa smatra malo vjerojatnim, ne zato što je klimatski problem riješen, nego zato što se stvarni energetski svijet promijenio.

Američki klimatski znanstvenik Zeke Hausfather objasnio je da su se troškovi ključnih čistih tehnologija od 2010. do 2024. dramatično srušili. Solarni paneli i litij-ionske baterije pojeftinili su za približno 90 posto, a kopnena energija vjetra za oko 70 posto. U 2024. godini globalna ulaganja u čistu energiju premašila su 2000 milijardi dolara i bila su otprilike dvostruko veća od ulaganja u fosilna goriva. RCP8.5 je pretpostavljao 21. stoljeće gotovo zarobljeno ugljenom, a takav razvoj danas više ne izgleda realno.

Drugi razlog je sam ugljen. Taj scenarij tražio je golemo povećanje potrošnje ugljena do 2100. godine, dok se globalna potrošnja ugljena stabilizirala oko 2013. godine, a Međunarodna agencija za energiju očekuje njezin dugoročni pad. 

RCP8.5 nikada nije bio zamišljen kao srednja prognoza, nego kao gornji, izrazito nepovoljan rub mogućih klimatskih ishoda. Problem je nastao kada se u javnosti i dijelu analiza počeo koristiti kao najvjerojatniji scenarij.

No to nije razlog za opuštanje. Trenutačne politike i dalje vode svijet prema zagrijavanju od približno 2,5 do 3 Celzijeva stupnja do 2100. godine. To je manje katastrofalno od najcrnjih scenarija, ali i dalje daleko iznad ciljeva Pariškog sporazuma. Takvo zagrijavanje znači ozbiljnije toplinske valove, veći pritisak na poljoprivredu, snažnije ekstreme, rast razine mora i dugoročne promjene koje ne završavaju 2100. godine.

Svijet se više ne kreće prema najgorem klimatskom scenariju koji se godinama prečesto koristio kao glavna prijetnja. To je stvaran napredak i posljedica jeftinijih obnovljivih izvora, baterija i klimatskih politika. Ali izbjegavanje najgoreg ne znači da smo na sigurnom. Klimatska borba sada se ne vodi između apokalipse i spasa, nego između opasnog zagrijavanja i još uvijek mogućeg, znatno podnošljivijeg ishoda.