Od kanalizacije do kupališta: Kako je Švicarska transformirala svoje rijeke

Prizori ljudi koji se kupaju u rijekama u velikim gradovima nezamislivi su u većini gradova u Europi. Ipak, diljem Švicarske takve su scene kupanja normalne. Ovo nije uvijek bio slučaj. U 1960-ima, Švicarska je imala jednu od najprljavijih voda u Europi, prepunu algi, pjene, šljama i mrtvih riba koje su plutale na površini. Desetljećima je kupanje bilo zabranjeno u nekim rijekama kao što su Aare i Limmat iz zdravstvenih razloga, a ljudi su se mogli razboljeti ako bi progutali vodu.

Neobrađena kanalizacija i industrijske otpadne vode tekle su izravno u vodena tijela. Godine 1965. samo je 14 posto stanovništva bilo spojeno na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Danas taj postotak iznosi 98 posto, a voda u državi se ponekad naziva i "plavim zlatom", sve zahvaljujući složenoj mreži kanalizacijskih postrojenja.

Ključni pokretač te transformacije bila je tragedija u zimovalištu Zermattu 1963. godine, kada je epidemija tifusa pogodila 437 ljudi od kojih je dvoje umrlo. Proširila se panike, raspoređena je vojska, a škole su pretvorene u hitne bolnice. Zbog toga je porastao  pritisak na vladu da očisti vodene putove, za koje je utvrđeno da su izvor epidemije. Godine 1971. pročišćavanje otpadnih voda upisano je u švicarski zakon.

Sada Švicarska ima neke od najčišćih rijeka u Europi. Prema podacima Europske agencije za okoliš iz 2023., samo pet od 196 kupališta u državi ocijenjeno je lošom kvalitetom. 

Švicarska je također vodeća u svijetu u pročišćavanju svoje vode od mikrozagađivača, mješavine kemikalija koje se često nalaze u vodenim tijelima koja izgledaju kristalno čisto. Oni uključuju antidepresive, antibiotike, lijekove za dijabetes i protuupalne lijekove koji imaju nepoznate i potencijalno štetne posljedice za zdravlje ljudi i ekosustava. Švicarska je 2016. postala prva država koja je nametnula zakon o čišćenju droga i kemikalija koje se nakupljaju u vodenim putovima.