Nuklearni povratak: Velika Britanija ulaže 17 milijardi eura u novu atomsku elektranu

U vremenima energetske nesigurnosti i sve izraženijih klimatskih ciljeva, Velika Britanija okreće se izvoru koji je još nedavno bio marginaliziran, a danas ga sve više zemalja ponovno otkriva - nuklearnoj energiji. S novom vladom na čelu, London je potvrdio ulaganje od čak 14,2 milijarde funti (oko 17 milijardi eura) u izgradnju elektrane Sizewell C na istočnoj obali Engleske. Radi se o najvećem britanskom nuklearnom projektu u posljednjih 30 godina. 

Sizewell C predviđena je kao dvostruki reaktor tipa EPR (European Pressurized Reactor) s ukupnom snagom od 3,2 GW. Kada bude dovršena, trebala bi opskrbljivati električnom energijom oko šest milijuna britanskih kućanstava. No, ovaj projekt nije važan samo zbog količine proizvedene struje, već i zbog uloge koju ima u redefiniranju britanske energetske neovisnosti.

U vrijeme kada Europa pokušava smanjiti ovisnost o uvoznim energentima, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu, nuklearna energija dobiva novi politički i strateški smisao. Za britansku vladu, Sizewell C je dio šireg plana za dekarbonizaciju elektroenergetskog sustava do 2035. i postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine.

Model financiranja projekta temelji se na sustavu RAB (Regulated Asset Base), koji omogućuje državnu potporu, ali i uključuje potrošače u otplatu kroz naknade na računu za struju. To donosi određenu dozu javne odgovornosti, ali i transparentnosti. Tijekom gradnje očekuje se otvaranje oko 10.000 radnih mjesta, a duga faza izgradnje trebala bi osigurati  stabilnu lokalnu ekonomsku aktivnost tijekom idućeg desetljeća.

Osim velikih elektrana, Britanska vlada također ulaže u razvoj male nuklearne tehnologije. S iznosom od 2,5 milijarde funti podupire se program malih modularnih reaktora (SMR), gdje prednjači britanski Rolls-Royce. Ovi reaktori snage 470 MW dizajnirani su za bržu gradnju, manju cijenu i veću fleksibilnost, osobito u kontekstu integracije s obnovljivim izvorima energije i opskrbe industrijskih kompleksa. Prvi SMR planira se pustiti u rad do 2032. godine.

Unatoč jasnim ekološkim i geopolitičkim argumentima, projekt Sizewell C izaziva i određene kritike. Ekološke udruge podsjećaju na skupe i dugotrajne projekte iz prošlosti, problem nuklearnog otpada te činjenicu da većina novih nuklearki u Europi kasni i na kraju uvelike premašuje predviđene troškove. S druge strane, mnogi analitičari naglašavaju da nijedna zemlja ne može ostvariti klimatske ciljeve bez stabilnih, niskougljičnih izvora energije koji ne ovise o suncu i vjetru.