Mrtvo more postaje ekološka katastrofa

Mrtvo more postaje ekološka katastrofa, a eventualna rješenja ograničena su društveno političkim zbivanjima u tom ekosustavu.

Isparavanje slane vode iz Mrtvog mora događa se u doba ubrzanih klimatskih promjena i na mjestu gdje ljetne temperature mogu doseći i do 50 stupnjeva Celzijusa – Izraelu, a dodatno je pogoršano desetljećima preusmjeravanja vode iz glavnog izvora koji natapa ovo more, rijeke Jordan i njenih pritoka s izvorima u Libanonu i Siriji.

Mrtvo more jedno je od najslanijih vodenih tijela na svijetu, a već desetljećima isparava što prijeti još jednom ekološkom katastrofom. Ova katastrofa posljedica je ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena.

Razina vode u ovoj geografskoj depresiji svake godine smanjuje se za oko metar, a njegova površina se od 1960-ih smanjila za više od 30 posto. Uzroci su upotreba vode iz rijeke Jordan za poljoprivredu, industriju i vodoopskrbu Izraela, Jordana i Palestine. Iz Mrtvog mora vade se minerali poput kalijevog karbonata (potaša), broma, natrij-klorida (sol), magnezij-klorida i čistog magnezija (inače češći u spojevima nego u elementarnoj formi). Vlasnici dvije najveće tvornice na ovom području su iz Izraela i Jordana.

Industrijska eksploatacija minerala iz Mrtvog mora počela je 60-ih godina 20. stoljeća, u isto vrijeme kada počinje opadanje razine mora, tako da znanstvenici pouzdano znaju da je opadanje razine ovog mora povezano s ljudskom djelatnošću.

Ekološka katastrofa

Posljedica je pojava ogromnih vrtača i ponikvi. Kako se voda povlači, ispod površine se otapaju slojevi soli, uzrokujući urušavanje tla i stvaranje ponikvi. U posljednjih nekoliko desetljeća, otvorilo se više od 6000 ovih rupa, ugrožavajući ceste, infrastrukturu i turističke objekte.

Posljedica ovih faktora je nestanak mikroorganizama i biljnog svijeta inače dobro prilagođenog ekstremnim uvjetima. Također propadaju obale, što utječe na turizam, važnu ekonomsku granu u regiji. Lokalni stanovnici onda gube izvore prihoda zbog urušavanja terena i smanjenja turističkih aktivnosti.

Jedno od predloženih rješenja je izgradnja kanala koji bi spajao Crveno i Mrtvo more, no to je kontroverzni projekt koji bi doveo do miješanja različitih tipova vode, a košta puno za izgraditi, pogotovo s obzirom na geopolitičku nestabilnost regije. Ekološki prihvatljivije rješenje bilo bi regulirati eksploataciju minerala i ograničiti crpljenje vode iz rijeke Jordan. No, za takvo nešto je potrebna međunarodna suradnja Izraela, Jordana i Palestine, a to trenutno nije realno očekivanje.

Geografija Mrtvog mora

Mrtvo more je depresija u geografskom smislu. To znači da se nalazi ispod razine mora i to je najniža kopnena točka na Zemlji. Njegova površina trenutno je na oko 430 metara ispod razine mora, a zbog ubrzanog isušivanja ta razina nastavlja padati za približno metar godišnje. Depresija je dio Velike rasjedne doline koja se proteže od Libanona do istočne Afrike. Nastala je zbog tektonskih pomicanja koja su stvorila duboku dolinu u kojoj se Mrtvo more smjestilo.

Iako ekološke posljedice mogu biti posljedica geografske specifičnosti, u slučaju Mrtvog mora ljudske djelatnosti glavni su uzrok ekološke katastrofe.

Ipak, nekoliko prirodnih faktora doprinijelo je trenutnoj situaciji: tektonska depresija i ekstremno suha klima. Mrtvo more smješteno je u tektonskoj dolini, što znači da nema prirodnog odvoda, pa se voda isključivo gubi isparavanjem. To ga čini izuzetno osjetljivim na klimatske promjene.

S obzirom na to da regija ima vrlo malo oborina (100 mm godišnje) i visoke temperature pojačavaju isparavanje. I bez ljudske intervencije, voda bi se povlačila, ali sporije. Faktor je i količina vode u rijeci Jordan koja je oduvijek varirala zbog sezonskih i dugoročnih klimatskih promjena. No, bez ljudske intervencije, Mrtvo more bi i dalje osciliralo, ali bi se održavalo u ravnoteži.