Kisik nestaje, kiseline rastu: Oceani u raljama “zlog blizanca” klimatske krize

Duboko ispod površine mora, dok valovi tiho šušte, odvija se drama koju rijetki vide, ali svi ćemo je osjetiti. Zovu je „zli blizanac klimatske krize“, ocean acidification, odnosno zakiseljavanje oceana. To je proces u kojem more upija dio CO₂ kojeg mi izbacujemo u atmosferu, stvarajući tako kiseline koje štete moru i njegovom živom svijetu.

Na primorskom području Plymoutha u Ujedinjenom Kraljevstvu, znanstvenici iz Plymouth Marine Laboratory koriste sofisticirane uređaje, koji svakih sat mjere pH vrijednost vode. Njihovi podaci jasno pokazuju: ocean postaje kiseliji, i to brže nego što smo dosad mislili 

Zašto je to problem? Prvo, kiseline omekšavaju školjke morskih stvorenja poput školjki i koralja. U Pacific Northwest‑u Sjedinjenih Država uzgajivači kamenica gotovo su bankrotirali jer školjke su vrlo oskudne. Mlade ostaju bez oklopa i ugibaju. 

Novi podaci pokazuju da je već 2020. oceanski pH u dubinama od oko 200 m prešao opasne granice. Više od 60 posto voda djelomice je prešlo sigurnu razinu, što znači ozbiljnu prijetnju morskome životu. Ovaj podmorski rat odvija se polako i nevidljivo. Nema drame poput otvorenih naftnih mrlja, no posljedice su jednako razorne. Korali blijede, školjkaši nestaju, a s njima i strogo povezane ribarske zajednice. Globalno, preko milijardu ljudi ovisi o morskom ekosustavu. 

Znanstvenici zovu na hitno rezanje emisija CO2, što je jedino dugoročno rješenje. Alternativa se iskušava u laboratorijima: dodavanje alkalnih sastojaka u more kako bi se stabilizirao pH, no učinci su ograničeni, a dugoročne posljedice nepoznate. 

Zakiseljavanje, zajedno s globalnim zatopljenjem i gubitkom kisika u moru, tvori trojni udar na morski život. Svi ti procesi ubrzano, polako i tajno prijete ribama, koraljima i školjkašima, a time i cijeloj planeti.