Kineska zabrana izvoza rijetkih materijala prijeti globalnom lancu električne mobilnosti

Od travnja ove godine Kina je uvela stroge kontrole izvoza ključnih rijetkih zemlja i industrijskih magneta, materijala koji se smatraju temeljnim za proizvodnju elektromotora, baterija, obnovljivih izvora energije i naprednih tehnologija. Iako se u početku to činilo kao "tehnički potez s ograničenim dometom", posljedice ove odluke ubrzano postaju vidljive. Automobilska industrija, naročito ona koja se oslanja na električne motore, suočava se s ozbiljnim nestašicama, kašnjenjima u proizvodnji i, kako je rekao jedan predstavnik njemačke kompanije za magnetske komponente, „stanjem panike“.

Rijetke zemlje su skupina od 17 prirodnih elemenata ključnih za moderne tehnologije, poput električnih vozila, vjetroturbina, pametnih telefona i vojne opreme. Iako ti elementi nisu rijetki u prirodi, teško ih je ekonomski isplativo izdvajati. Kina trenutačno dominira njihovom proizvodnjom i preradom i kontrolira oko 70 posto svjetske proizvodnje rijetkih zemlja, a čak 90 posto prerade i proizvodnje gotovih magnetskih komponenti odvija se unutar njezinih granica. Nove restrikcije, koje zahtijevaju stroge izvozne dozvole, uvedene su u kontekstu geopolitičkih napetosti sa SAD-om i EU-om. Iako nije riječ o fizičkom manjku resursa, strateška kontrola nad distribucijom postaje novo sredstvo političkog pritiska.

Europski i američki proizvođači automobila sada već prijavljuju konkretne poremećaje, od kašnjenja u isporuci do smanjenja proizvodnih kapaciteta. Posebno su pogođene tvrtke koje koriste snažne permanentne magnete u električnim motorima vozila. Europska unija već intenzivno lobira za ublažavanje kineskih mjera i paralelno pokušava ubrzati odobravanje alternativnih projekata za opskrbu iz drugih zemalja. Istodobno, Australija, uz tvrtku Lynas kao vodećeg proizvođača izvan kineskog utjecaja, bilježi snažan rast interesa i vrijednosti na burzama.

Bruxelles je najavio ulaganja od više od pet milijardi eura u 13 novih projekata koji se bave eksploatacijom i preradom ključnih sirovina, uključujući litij, kobalt i rijetke zemne elemente. Cilj je do 2030. godine osigurati da barem 10 posto potreba za sirovinama dolazi iz domaće proizvodnje, dok bi se do 40 posto trebalo obrađivati unutar Europe. No takva preorijentacija zahtijeva vrijeme, infrastrukturu i političku volju, a upravo toga često nedostaje kada tržišta zahtijevaju brzu reakciju.

Zabrana izvoza iz Kine nije prvi ovakav potez, ali dolazi u ključnom trenutku, u fazi kada svijet pokušava ubrzati zelenu tranziciju i osloboditi se ovisnosti o fosilnim gorivima. Električna vozila, vjetroturbine i solarni sustavi ne mogu se proizvoditi bez stabilnog pristupa rijetkim sirovinama. Ova situacija otkriva koliko su lanci opskrbe zapravo ranjivi i koliko brzo neke mjere u jednom kutku svijeta mogu postati globalni izazov.