Kako napraviti najbrži i najjeftiniji kućni komposter za balkon

Biootpad iz kućanstava može činiti i do 40 posto ukupnog kućnog otpada, a većinom završava na odlagalištima gdje proizvodi metan, snažan staklenički plin. Za stanovnike stanova bez vrta, mogućnosti odvajanja i prerade tog otpada su ograničene – gradski komposti su rijetki, a mnoge zgrade nemaju infrastrukturu za zeleni otpad.

Kada u gradovima i postoji kontejner za biootpad, to obično nije kolektivni komposter, već plastični kontejner koji postaje velikim izvorom neugodnih mirisa. Biootpad na gradskim razinama u Hrvatskoj još nije adekvatno riješen, stoga je možda kućni komposter način da smanjimo kolektivni otpad, uštedimo sredstva koja bismo inače potrošili na zemlju za lončanice, smanjimo neugodne mirise u vlastitom kvartu i na kraju doprinesemo i gradskim mukama za rješavanje biootpada.

Postoji metoda kompostiranja koja se koristi već desetljećima, a sada je dostupna i u kućnoj verziji – bez glista, smrada i velikog troška. Naizgled trivijalni otpad od kore od banana, taloga kave i trulo povrće postaje ozbiljan okolišni i kućni teret. No, postoji tiho, jednostavno rješenje koje zahtijeva samo dvije kante, malo suhog materijala i fermentacijske mikroorganizme – metoda poznata kao bokashi kompostiranje.

Bokashi – fermentacijski komposter za balkon

Bokashi što na japanskom znači “fermentirani organski materijal” nije kompostiranje u klasičnom smislu, već proces anaerobne fermentacije kućnog biootpada. Otpad se ne razgrađuje uz pomoć zraka i glista, nego fermentira pomoću mikroorganizama, bez neugodnih mirisa. Sustav je zatvoren, bešuman i pogodan za stanove, a ne samo balkone.

Bokashi sustav može se kupiti gotovi te košta oko 60-70 eura, a može se i napraviti od nule za ukupno 30-ak eura. Ako ste kreativni i spremni upustiti se u izradu bokashi kompostera, evo kako to učiniti.

Za početak potrebne su vam dvije plastične kante veličine 10-20 litara s poklopcem (ovisi koliko vam je kućanstvo) koje se postavljaju jedna u drugu. Jedna, (vanjska) kanta mora imati čep pri dnu, kroz kojeg će izlaziti višak tekućine iz kompostera a koji će ujedno činiti gnjojivo za vaše druge biljke. (Tekućina se razrjeđuje u omjeru 1:100 za biljke, a i nerazrijeđena se može baciti u odvod.)

Druga, odnosno unutarnja kanta pak mora imati rupice na dnu. Potrebno je oko 20 rupa promjera tri do pet milimetara na dnu unutarnje kante (svaka rupa promjera oko pet mm). Rupice bi trebale biti ravnomjerno raspoređene po dnu kako bi omogućile podjednako otjecanje tekućine iz organskog materijala.

Na vanjskoj kanti, oko tri do pet centimetara od dna, predviđen je otvor za malu slavinu ili čep koju također možete jeftino kupiti. Nakon bušenja, unutarnja kanta s rupama umeće se u vanjsku (neizbušenu) kantu sa slavinom. Time nastaje dvostruki sustav gdje dno vanjske kante služi kao spremnik za ocijeđenu tekućinu.

Unutarnja kanta mora imati što hermetičniji poklopac. U nju se stavlja otpad i u njoj se odvija fermentacija. Hermetičnost je potrebna kako bi se stvorili anaerobni uvjeti (bez zraka), potrebni efektivnim mikroorganizmima koji se nalaze u starteru i zapravo vrše fermentaciju. Vanjska kanta ne treba poklopac, jer služi samo za cijeđenje tekućine. Ako se zatvori s i vanjska kanta, može se stvoriti tlak što otežava rukovanje.

Za spomenuti starter, potrebne su mekinje dostupne u poljo-apotekama, zatim mala količina melase, ili meda razrijeđenog u vodi. Potom tekući fermentacijski starter s korisnim mikroorganizmima koji se prvi put mora kupiti (košta oko 12 eura) ili dobiti od nekoga tko već koristi ovu metodu kompostiranja; i neklorirana voda (kišnica ili voda iz pipe koja je odstajala na zraku u kanti barem 24 sata).

Kako se miješa posip za Bokashi?

Proces je takav da se pomiješaju mekinje, tekući fermentacijski starter i melasa. Miješa se tako da smjesa bude vlažna kao ocijeđena spužva. Tako dobivena masa zatvori se u vrećicu ili posudu i ostavi dva tjedna na toplom (20-30 stupnjeva). Tako dobiveni suhi posip potom se koristi pri svakom dodavanju kuhinjskog otpada u komposter: žlica posipa, sloj otpada, još malo posipa – i poklopac natrag. Potrebno je pridržavati se anaerobnih uvjeta, što znači da kanta mora biti dobro zatvorena i ne smije se prečesto otvarati.

U Bokashi kantu ne dodaju se pljesnivi, pokvareni i truli ostaci, hrana koja je već počela trunuti ili ima plijesan, pokvareno meso ili riba (fermentacija traži svježe ostatke – pokvarena hrana stvara pogrešne bakterije i mirise). Također se ne smiju dodavati velike količine tekućine poput juha, umaka, vode od kuhanja. Previše tekućine otežava fermentaciju i uzrokuje smrad. Vlažnu hranu treba ocijediti prije dodavanja.

Premda se može dodati mala količina kuhanih žitarica ili povrća, ne smije se dodavati velike količine kuhane hrane s uljima, začinima, soli. Ulje, sol i toplinski obrađena hrana ometaju rad EM mikroorganizama. Ne smiju se stavljati niti papir, karton, kosti, ni ljuske školjki. Ti materijali se ne razgrađuju fermentacijom (iako se razgrađuju u klasičnom kompostiranju koje dulje traje).

Bokashi je metoda isključivo za organske ostatke hrane. Velike kosti, koštice i neoljušteni orašasti plodovi pretvrdi su materijali koji također neće fermentirati. Strogo treba izbjegavati plastiku, metal, staklo, kemikalije, deterdžente i bilo što što nije biootpad. Kuhano povrće, riža, kruh, mliječni proizvodi dopušteni su u manjim količinama, no onda se mora dodati dosta više posipa. Isto vrijedi za meso i ribu. Tehnički je moguće, uz puno posipa, ali ne preporučuje se zbog mirisa i veće šanse za truljenje.

Što s proizvodom bokashi kompostiranja?

Fermentacija traje oko 14 dana. Nakon toga dobiva se fermentirani materijal i tekućina koja se može koristiti kao gnojivo (razrijeđena) ili za čišćenje odvoda. Fermentirani materijal se potom može zakopati u žardinjeru, odnijeti u zajednički vrt ili prenijeti u klasični komposter ako postoji.

Ovdje treba biti oprezan, jer taj fermentirani materijal nakon dva tjedna još uvijek nije humus. To je “pre-kompostirani” ili fermentirani biootpad. Tekstura i oblik ostataka su još djelomično prepoznatljivi (npr. vide se komadići kore, povrća, itd). Proces anaerobne fermentacije pomoću EM mikroorganizama nije isto što i razgradnja u humus. Taj materijal je kiseli (pH 4–5), bogat korisnim mikrobima, ali nije stabilan kompost.

Dakle, kada se zakopava u teglu za cvijeće – ili žardinjeru – kopa se 10-20 cm ispod zemlje u većoj tegli. Tako stoji još dva to četiri tjedna. U tom razdoblju mikroorganizmi iz tla i zraka dovršit će razgradnju i tek tada fermentirani materijal postaje stabilan humus. Isto vrijedi ako se materijal odlaže u vrt ili zajednički komposter.