Grenland gori već u lipnju: Tundra se suši, požari stižu sve ranije

Grenland većina ljudi zamišlja kao zemlju leda, glečera i hladnoće. To je uglavnom točno, jer je najveći dio otoka prekriven golemim ledenim pokrovom. No uz obale postoje i velika područja bez leda, s tundrom, niskom vegetacijom i tresetnim tlom. Kada se takav teren dovoljno osuši, može gorjeti. Upravo to se sada dogodilo neuobičajeno rano u sezoni.

Sredinom lipnja zabilježena su dva požara u samo nekoliko dana. Prvi je izbio blizu Sisimiuta, drugog najvećeg grada na Grenlandu, 14. i 15. lipnja. Drugi je prijavljen 17. lipnja u općini Kujalleq na jugu otoka. Požari na Grenlandu nisu potpuno nepoznati, ali početak sezone je ono što zabrinjava znanstvenike. Vegetacijski požari u visokim sjevernim širinama uobičajeniji su u srpnju i kolovozu, a iznimno rijetki u lipnju.

Lokalne vlasti kod Sisimiuta navode da je požar vjerojatno izazvan neopreznim korištenjem vatre. No sam izvor nije dovoljan za veći požar. Potrebni su suha vegetacija, suh zrak, malo vlage u tlu i vremenski uvjeti koji dopuštaju širenje plamena. Ove godine sve se poklopilo. Zima je donijela malo snijega, a nakon toga izostale su ozbiljnije oborine. U Kujallequ su vlasti također upozorile da od svibnja nije bilo značajnije kiše, pa je vegetacija postala vrlo suha i lako zapaljiva.

Najveći problem nije samo ono što gori na površini. Arktička tundra i tresetna tla pohranjuju velike količine ugljika, često stoljećima ili tisućljećima. Kada se takav teren zapali, u atmosferu ne odlazi samo ugljik iz trave, mahovine i niskog raslinja, nego i dio starog ugljika iz tla. Zbog toga požari u arktičkim područjima mogu imati veći klimatski učinak nego što sugerira njihova površina.