Cop30 u Belému izbjegao potpuni kolaps, ali ostavio gorak okus

U praskozorje nad Belémom, dok je Amazonska vlaga već gušila iscrpljene delegate, činilo se da će Cop30 završiti kao jedan od najvećih promašaja u povijesti klimatskih pregovora. Nakon više od 12 sati blokade u zatvorenoj sobi bez prozora, pregovori su se slomili na točki koja već tri desetljeća dijeli svijet, na fosilnim gorivima. No u šest ujutro dogodio se obrat koji nitko nije očekivao. Saudijski glavni pregovarač Khalid Abuleif pristao je prihvatiti neizravno spominjanje obveze "napuštanje fosilnih goriva", sakrivene u diplomatskom kodnom nazivu “UAE konsenzus”. Taj je manevar omogućio da Cop30 dobije barem minimalno održiv politički paket i izbjegne potpuni neuspjeh.

Novi "Belémski politički paket" donosi tek obrise napretka. Države će raditi na dobrovoljnoj mapi puta za postupno napuštanje fosilnih goriva, a plan će se predstaviti iduće godine. Najvažniji element, konkretne mjere za smanjenje emisija do 2026., je odgođen. Znanstvenici upozoravaju da se krivulja emisija mora "početi savijati" već iduće godine ako se želi zadržati 1,5 °C. Stoga se ovaj kompromis smatra "dječjim korakom", kako ga je opisao Mohamed Adow iz organizacije Power Shift Africa, neusporedivo premalim u odnosu na razmjere krize, ali i dalje iskorakom u odnosu na potpunu blokadu koja je prijetila.

Paralelno s dramom u Brazilu, odvijala se i jedna u Johannesburgu. Tamo je brazilski predsjednik Lula da Silva, na sastanku G20, uspio uvjeriti Ursulu von der Leyen da EU podrži triput veći fond za prilagodbu klimatskim promjenama. Iako će puna isplata 120 milijardi dolara stići tek do 2035., to je bila ključna ustupka koja je omekšala saudijsku poziciju u Belému.

Cop30 je ogolio duboke rascjepe globalne diplomacije. SAD se nije pojavio nakon što je Trump napustio Pariški sporazum. Saudijska Arabija i Rusija ostale su čvrsto na blokiranju svakog spomena jasnog ukidanja fosilnih goriva, a Kina i Indija nisu prigovarale, ali nisu ni gurale klimatsku agendu. Ipak, više od 80 zemalja, od malenih Marshallovih otoka i Kenije do država EU-a jasno je tražilo mapu puta za napuštanje fosilnih goriva. Ta se koalicija brzo pretvorila u najvažniji politički signal konferencije.

Dok se diplomacija bori u "dubokim rovovima", globalna energetika ubrzano bježi iz njih. Ulaganja u čistu energiju dosegnula su 2 bilijuna dolara godišnje, obnovljivi izvori nadmašili su ugljen, a Kina i Indija obaraju rekorde u električnoj mobilnosti i solarnim instalacijama. Kako je sažeo Al Gore: "Petrodržave mogu uložiti veto na diplomaciju, ali ne mogu uložiti veto na stvarni svijet".