Britanski fijasko s vodikovim autobusima: Lekcija i upozorenje za Europu

U Velikoj Britaniji posljednjih mjeseci odvija se tihi, ali znakoviti kolaps jednog od zelenih projekata javnog prijevoza. Vodikovi autobusi, koji su trebali biti tehnološka alternativa električnim vozilima i pokretač tranzicije prema održivoj mobilnosti, u mnogim gradovima stoje doslovno neiskorišteni. Više od 130 autobusa, financiranih iz javnih i europskih fondova, većinu vremena provodi parkirano u garažama i na parkiralištima, umjesto da prevozi putnike.

Gradovi poput Aberdeena, Liverpoola i Birminghama investirali su više od 70 milijuna funti (83 milijuna eura) u ovaj projekt, no realnost je daleko od očekivanja. U Aberdeenu, primjerice, od srpnja 2024. nijedan autobus nije bio u redovnom prometu. Slična je situacija i u Liverpoolu, gdje su vozila isključena iz prometa gotovo godinu dana.

Razlozi za ovaj fijasko su višestruki. Prvi i najvažniji problem jest opskrba vodikom. Iako su autobusi tehnički funkcionalni, postrojenja za punjenje često nisu u pogonu ili ne mogu isporučiti dovoljnu količinu vodika. Problem nije samo u količini, već i u pouzdanosti i cijeni distribucije. U nekim slučajevima vodik se morao dopremati iz drugih regija, što je dodatno povećalo operativne troškove.

Drugi izazov je kompleksnost same tehnologije. Vodikovi autobusi zahtijevaju specijalizirano održavanje, rezervne dijelove koje nije lako nabaviti i visoko obučeno osoblje. Za razliku od električnih autobusa, čija je infrastruktura već razmjerno razvijena i stabilna, sustavi na bazi vodika još su uvijek u ranoj fazi i podložni čestim tehničkim problemima.

Za druge europske države koje ozbiljno razmatraju implementaciju vodikovih autobusa, britansko iskustvo mora biti upozorenje. Bez sveobuhvatnog plana koji uključuje razvoj infrastrukture za punjenje, lokalnu proizvodnju zelenog vodika, logistiku opskrbe i sustavno obrazovanje servisnog osoblja takvi bi projekti mogli završiti jednako neuspješno. Osim toga, strateško pitanje jest je li vodik dugoročno održiva opcija za javni prijevoz? Dok električni autobusi sve češće postaju standard u mnogim gradovima, vodik još uvijek muku muči s osnovama. Za sada, visoki troškovi i logistički izazovi znače da je vodik često manje učinkovit, a mnogo skuplji i tehnološki zahtjevniji.

U konačnici, iako vodik ima svoje prednosti, osobito u teškom teretnom prijevozu i na dugim relacijama, njegova primjena u javnom prijevozu mora biti pažljivo planirana. Bez funkcionalne infrastrukture i realnih očekivanja, riskira se ne samo financijski neuspjeh, već i gubitak povjerenja javnosti u zelene tehnologije. Britanski primjer pokazuje da entuzijazam nije dovoljan - potrebna je strategija, suradnja svih aktera i sustavan pristup.