Britanci daju milijardu i pol funti za obnovljive izvore energije

Britanska vlada uvela je promjene u forme natječaja kojima se dodjeljuju subvencije za obnovljive izvore energije (OIE). Premda kao i kod nas postoje subvencije na cijenu struje dobivene iz OIE, u Britaniji od nedavno prakticiraju “obrnute dražbe” prema kojima država raspisuje natječaje za domaću proizvodnju i instalaciju pogona na OIE.

Zaštita cijene struje

Prijavljuju se ponuđači, a natječaje dobivaju oni koji su ponudili najniže cijene. Samo, za razliku od svih hrvatskih modela subvencija na OIE, po obrnutim dražbama štiti se i cijena struje za krajnje građane i javni budžet. 

Projektima se dakle ponuđači međusobno nadmeću kako bi osigurali ugovore za električnu energiju koju će proizvesti. Pobjednici dobivaju ugovore o razlici u cijeni, notorni “CfD” za prodaju električne energije po fiksnoj “izvršnoj cijeni”. Poznati su takvi ugovori i u Hrvatskoj. Oni kod nas potječu iz razdoblja takozvane tržišne tranzicije i ’90-ih godina kada su takvi ugovori osiguravani za brojne strane trgovačke lance u kojima danas većina nas kupuje. Isto se nastavilo i s OIE, pogotovo sa svim vjetricama koje vidite uz autocestu od Zagreba do Dubrovnika.

CfD-ovi kod nas čuvaju dobit trgovca. Dakle, ako koncesionari vjetroelektrana u Hrvatskoj imaju nižu dobit, država im to nadoknađuje. Upravo zbog nelogičnosti i nepoštenosti CfD-ovi nisu dopušteni u nekim zemljama, npr. SAD-u. U Europi su sveprisutni kao savršeno legalni. Dapače, povijesno gledano nastali su pod pritiskom Hedge-fondova u Velikoj Britaniji, pa je simbolički prikladno da tamo i završe.

Fiksni računi

Po laburističkom obratu ako tržište plaća manje od zagarantiranog iznosa, računima se dodaje naknada kako bi se nadoknadila razlika – a ako su tržišne cijene više, tada projekt vraća razliku potrošačima. A tržišne cijene su postale više. Britanska CfD shema nudi ugovore s fiksnom cijenom proizvođačima električne energije s niskim udjelom ugljika putem procesa “obrnute dražbe”, koja se sada održava svake godine.

“Proračun” u ovom slučaju znači zamišljeno ograničenje iznosa CfD naknada koje se mogu dodati potrošačkim računima za struju. Ne dolazi iz državne blagajne i ne prevodi se izravno u ekvivalentno povećanje potrošačkih troškova, jer CfD projekti također smanjiti veleprodajne cijene električne energije, koje čine najveći dio računa, tako je barem planirano.

Prošle godine ponude su bile niske i neprihvatljive pa je vlada odustala od dodjele ugovora osim za poneke solarne projekte te je osigurano samo 3,7 GW ukupnog kapaciteta obnovljivih izvora energije, koji se uglavnom sastoji od solarne energije (1,9 GW) i kopnenog vjetra (1,7 GW). Rezultat je to značajnih gospodarskih pritisaka u industriji zbog viših cijena roba, ograničenja opskrbnog lanca i viših troškova zaduživanja.

Ovogodišnje promjene rezultirale su rekordnim brojem projekata na posljednjoj dražbi. Dogovoreno je više od 130 projekata energije vjetra, sunca i plime s kapacitetima od 9,6 gigavata. To je tri puta više od iznosa osiguranog prošle godine.

Zanimljivo je na kraju dodati i brojna upozorenja britanskih stručnjaka u području OIE kao i političara koji stalno šalju poruke da su svi medijski istupi lobija fosilnih goriva koji upozoravaju na to da će OIE podići cijene struje za krajnje korisnike lažne i da će se upravo dogoditi suprotno.

Usporedimo to s viješću iz Hrvatske da je lokalni “kralj” plina postao članom međunarodne organizacije Atlantsko vijeće za energetiku. Ali, važno da Hrvatska svakoga dana u svakom trenutku sve više i više napreduje.