Antibiotici iz ljudske upotrebe zagađuju rijeke diljem svijeta

Milijuni kilometara rijeka diljem svijeta sadrže onečišćenje antibioticima na razinama dovoljno visokim da potiču otpornost na lijekove i štete vodenom životu, upozorava studija Sveučilišta McGill. Objavljena u PNAS Nexusu, studija je prva koja procjenjuje razmjere globalnog onečišćenja rijeka ljudskom upotrebom antibiotika. Znanstvenici su izračunali da oko 8500 tona antibiotika, gotovo trećina onoga što ljudi godišnje konzumiraju, završi u riječnim sustavima diljem svijeta svake godine, čak i nakon što u mnogim slučajevima prođu kroz sustave obrade otpadnih voda.

„Iako se količine ostataka pojedinačnih antibiotika prevode u vrlo male koncentracije u većini rijeka, što ih čini vrlo teškim za otkrivanje, kronična i kumulativna izloženost okoliša tim tvarima i dalje može predstavljati rizik za ljudsko zdravlje i vodene ekosustave“, rekla je Heloisa Ehalt Macedo, postdoktorandica geografije na McGillu i glavna autorica studije.

Istraživački tim koristio je globalni model potvrđen terenskim podacima s gotovo 900 riječnih lokacija. Otkrili su da je amoksicilin, najčešće korišteni antibiotik na svijetu, najvjerojatnije prisutan u rizičnim razinama, posebno u jugoistočnoj Aziji, gdje rastuća upotreba i ograničeno pročišćavanje otpadnih voda pojačavaju problem.

„Ova studija nije namijenjena upozoravanju na upotrebu antibiotika, potrebni su nam antibiotici za globalne zdravstvene tretmane, ali naši rezultati ukazuju na to da mogu postojati neželjeni učinci na vodeni okoliš i otpornost na antibiotike, što zahtijeva strategije ublažavanja i upravljanja kako bi se izbjegle ili smanjile njihove implikacije“, rekao je Bernhard Lehner, profesor globalne hidrologije na Odjelu za geografiju Sveučilišta McGill i koautor studije.

Nalazi su posebno značajni jer studija nije uzela u obzir antibiotike iz stočarske industrije i farmaceutske industrije, koji su glavni uzročnici onečišćenja okoliša antibioticima. 

„Naši rezultati pokazuju da je onečišćenje rijeka antibioticima koje proizlazi samo iz ljudske konzumacije kritičan problem, koji bi vjerojatno pogoršali veterinarski ili industrijski izvori srodnih spojeva“, rekao je Jim Nicell, profesor inženjerstva okoliša na McGillu i koautor studije. „Stoga su potrebni programi praćenja za otkrivanje onečišćenja vodenih putova antibioticima ili drugim kemijskim tvarima, posebno u područjima za koja naš model predviđa da su rizična.“